Majčina žrtva ili svekrvina igra: Kad obitelj postane bojno polje
“Ivana, hajde sjedi, moramo ozbiljno razgovarati,” rekla je svekrva Mira dok je nervozno vrtjela šalicu kave. Osjetila sam kako mi srce lupa, jer kad Mira tako počne, nikad ne završi dobro. Suprug Dario sjedio je do mene, šutljiv, pogled prikovan za stol. Naša mala Lana spavala je u drugoj sobi, a ja sam osjećala težinu svakog trenutka otkako sam se vratila na posao nakon porodiljnog.
“Znaš da vam želim samo najbolje,” nastavila je Mira, “ali život je skup, a vi ste mladi. Razmišljala sam… možda bih vam mogla pomoći.”
Pogledala sam Darija, ali on je samo slegnuo ramenima. “Mama, što si smislila?” upitala sam, pokušavajući zvučati smireno.
“Moj stan u Novom Zagrebu… Znaš da je meni prevelik otkad je tvoj svekar umro. Mogla bih ga prepisati na Lanu, ali pod uvjetom da mi vi date svoju ušteđevinu. Ja ću se preseliti kod vas dok ne nađem nešto manje, a vi ćete imati sigurnost za Lanu. To je pošteno, zar ne?”
Osjetila sam kako mi krv navire u lice. Dario je šutio. Znao je da Mira nije osoba koja daje bez da uzme još više. Naša ušteđevina bila je sve što smo imali – planirali smo kupiti vlastiti stan, daleko od njezine kontrole.
“Ali mama,” Dario je konačno progovorio, “što ako ti se ne svidi kod nas? Što ako se predomisliš?”
Mira se nasmiješila onim svojim tankim osmijehom. “Ne brini, sine. Sve će biti na papiru. A ja ću biti uz Lanu dok vi radite. Nema potrebe za skupim dadiljama ili jaslicama.”
Te noći nisam mogla spavati. Dario je ležao okrenut leđima, a ja sam zurila u strop. Sjetila sam se svih trenutaka kad nam je Mira “pomagala” – kad nam je bez pitanja mijenjala raspored u stanu, kad je Lani kupovala igračke koje nismo htjeli, kad je Dariju stalno prigovarala da premalo zarađuje.
Sljedećih dana napetost je rasla. Mira je dolazila svaki dan s novim argumentima: “Znate li koliko bi vas koštala dadilja? A ja bih bila tu, baka!” ili “Stanovi samo poskupljuju, nemate što čekati!” Dario je bio pod pritiskom – osjećao se dužnim majci jer mu je pomogla kad je bio bez posla prije dvije godine.
Jedne večeri, dok smo spremali Lanu na spavanje, pitala sam ga: “Dario, jesi li siguran da ovo želiš? Jesi li spreman opet živjeti s mamom pod istim krovom?”
Pogledao me umorno: “Ne znam više, Ivana. Osjećam se kao da nemamo izbora.”
Ali ja sam znala – imamo izbor. Samo što bi nas mogao koštati mira u obitelji.
Sljedeći tjedan otišli smo kod odvjetnice Sanje, moje stare prijateljice iz srednje škole. Objasnila nam je sve zamke: “Ako prepiše stan na Lanu, vi kao roditelji nemate pravo raspolaganja dok ona ne postane punoljetna. A ako Mira odluči ostati kod vas dulje nego što mislite? Imate li ugovor o tome? Što ako zatraži povrat novca?”
Dario je šutio cijelim putem kući. Ja sam osjećala olakšanje što napokon netko izvan naše obitelji vidi problem.
Mira nije odustajala. Počela je zvati moju mamu i žaliti se kako sam nezahvalna snaha, kako joj ne dopuštam da bude baka svojoj unuci. Moja mama me pitala: “Ivana, jesi li sigurna da ne pretjeruješ? Možda Mira stvarno želi pomoći…”
Ali ja sam znala bolje. Sjećanja na djetinjstvo u malom stanu u Travnom, gdje su moji roditelji godinama štedjeli svaku kunu da bi imali svoje, nisu mi dala mira.
Jednog dana došla sam kući i zatekla Miru kako preslaguje naše ormare. “Samo gledam gdje bih mogla staviti svoje stvari kad dođem,” rekla je nehajno.
“Mira, još nismo ništa dogovorili,” rekla sam tiho.
“Ivana, nemoj biti tvrdoglava! Sve radim za Lanu! Zar ti nije stalo do njezine budućnosti?”
Osjetila sam kako mi suze naviru na oči od bijesa i nemoći.
Te večeri sjeli smo s Dariom i donijeli odluku: “Nećemo dati svoju ušteđevinu za nešto što nije sigurno. Ako želiš pomoći Lani, možeš joj štedjeti na svoj način. Ali mi želimo svoj mir i svoju budućnost graditi sami.”
Mira je danima bila uvrijeđena, prestala nam dolaziti i slala poruke Dariju pune prijekora: “Nisi zahvalan! Zaboravio si tko te odgojio!”
Ali Lana je rasla okružena ljubavlju – našom ljubavlju i sigurnošću koju smo sami izgradili.
Ponekad se pitam jesam li bila previše tvrdoglava ili samo majka koja zna što znači imati svoj dom i mir? Što biste vi učinili na mom mjestu – biste li žrtvovali mir radi obećane sigurnosti ili biste riskirali obiteljski sukob zbog vlastite slobode?