Majčina Upozorenja: Kada Te Snaša Iznenadi Maskom Dobrote

„Nisam znala da ćeš ovako lako odustati, Ana“, sablažnjivo je šaptala svekrva Marija dok mi je lila hladnu kavu iznad ruke, a gosti okolo gledali u svoje tanjure, prebirajući po baklavama kao da im je ta gesta spas od nelagode. Bilo je to ugodno nedjeljno popodne, onaj period kada još vjeruješ da si pronašla svoju drugu obitelj, sve dok ne shvatiš da su ti svi sudionici predstave – osim vlastite majke – zapravo stranci. Oduvijek sam željela biti dio velike obitelji, toplih okupljanja, smijeha u dvorištu i žamora ispod vinove loze, ali ne možeš birati gdje će ti život zaljuljati mostove.

Moja majka, Nermina, je uvijek imala izoštren instinkt za ljude. Uvijek je svojim veselim glasom, čim bih joj ispričala nešto o Mariji, spuštala ton: „Draga, voljela bih da griješim, ali meni kod nje nešto ne štima. Previše je tiha i preslatka, kao da uvijek pazi šta će reći…“ Ja bih je tada zaustavljala, pomalo ljutito: „Mama, molim te, nemoj izmišljati. Zašto misliš loše o nekome ko mi je odmah otvorio srce?