Moje ime je Ljiljana Kovačević. U ovoj priči otkrivam kako sam na pragu sedamdesete shvatila da sam cijeli život posvetila drugima, a svoje snove ostavila po strani. Kroz obiteljske sukobe, neostvarene želje i potragu za vlastitim identitetom, pitam se: je li ikada prekasno za novi početak?
Zovem se Jasmina i nakon devet kćeri, čekam deseto dijete. Moja porodica, posebno muž i svekrva, vrše pritisak da rodim sina, dok se ja borim sa svojim strahovima, željama i osjećajem krivice. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći sebe u svijetu koji od žene očekuje da bude samo majka i ništa više.
Od malena sam osjećala pritisak da budem savršena kćerka, pogotovo zbog majčinih očekivanja. Jedan razgovor s profesoricom u srednjoj školi zauvijek mi je promijenio pogled na sebe i svijet oko mene. Ovo je priča o borbi protiv tuđih očekivanja i pronalasku vlastite vrijednosti u tradicionalnoj bosanskoj obitelji.
Ovo je priča o meni, Ivani, ženi rastrganoj između ljubavi prema mužu i odanosti vlastitoj obitelji. Nakon što sam se udala za Damira, suočila sam se s majkom mog muža, Nadom, koja je zahtijevala da obnovimo njezinu kuću, a ne moju obiteljsku. Kroz sukobe, suze i teške odluke, borila sam se za ono što smatram domom, pitajući se gdje zapravo pripadam.
Moja kćerka Lana i njeno društvo pretvorili su naš stan u stalnu kantinu. Svakodnevni upadi, nestanak hrane i narušeni mir doveli su do ozbiljnih obiteljskih svađa i preispitivanja granica gostoprimstva. Na kraju sam se morala zapitati: gdje prestaje dobrota, a počinje iskorištavanje?
Moje ime je Ankica i nikada nisam vjerovala da će mi jednog dana biti zabranjeno vidjeti vlastite unuke. Sve se promijenilo nakon žestoke svađe s mojom snahom Ivanom, a sada sjedim sama u praznoj kući, okružena uspomenama i tišinom. Svakog dana se pitam gdje sam pogriješila i hoću li ikada više čuti njihov smijeh.
Godinama sam radila u Italiji kako bih svojoj djeci u Bosni omogućila bolji život. Sada, kad sam se vratila, osjećam da sam za njih samo izvor novca, a ne majka. Ovo je priča o mojoj borbi za njihovu ljubav i poštovanje.
Moja priča počinje jedne hladne decembarske noći kada sam, zajedno sa svojom djecom, ostala bez doma. Suočila sam se s predrasudama, vlastitim ponosom i neočekivanom snagom zajednice u sarajevskom naselju. Ova iskustva su me zauvijek promijenila i natjerala da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Marija Kovačević i vjerovala sam da je obitelj svetinja. Ali kad sam otkrila da me moj unuk Filip želi izbaciti iz vlastite kuće, moj se svijet srušio. Ovo je priča o povjerenju, izdaji i hrabrosti da se izboriš za sebe, čak i kad to znači ostaviti sve iza sebe.
Od prvog dana braka osjećala sam se kao gost u vlastitoj kući, uvijek u sjeni muževih želja i očekivanja njegove obitelji. Sve se promijenilo kad sam shvatila da više ne želim biti nevidljiva, već želim sjesti za stol vlastitog života. Ovo je priča o mojoj borbi, boli i hrabrosti da napokon izgovorim svoje ime.
Moja ćerka Milica me je zamolila da se uselim kod nje na tjedan dana, navodno zbog pomoći oko unuka dok sprema ispite. Pristala sam, ne sluteći da iza toga stoji mnogo dublji problem. Tek kad sam kročila u njihov stan, shvatila sam da je njihova svakodnevica daleko teža nego što sam mogla zamisliti.
Cijeli život sam radila teške poslove kako bi moj sin imao ono što ja nisam imala. Kad je napokon uspio, zaboravio je na mene, ali život je imao drugačije planove. Ovo je priča o boli, ponosu i neočekivanom krugu života.
