Nikad nisam mislila da ću doći do toga da mi je posao utočište, a vlastiti dom mjesto gdje mi srce lupa od nervoze. Moj muž, Ivan, nekad je bio moj oslonac, a sada je izvor moje tjeskobe. Svakodnevno biram ostati duže na poslu, samo da ne moram slušati njegove prigovore i gledati ga kako se pretvara u nekoga koga više ne prepoznajem.
Zovem se Ivana. Godinama sam bila nevidljiva – za muža, djecu, pa čak i za samu sebe. Tek kroz neočekivano prijateljstvo sa susjedom Lejlom počela sam preispitivati vlastiti život i tražiti svoje mjesto pod suncem.
Moja svakodnevica se pretvorila u borbu za mir i privatnost kad je moja punica, Ankica, počela dolaziti svaki dan. Dok sam bio na roditeljskom dopustu, shvatio sam koliko njezina prisutnost utječe na moju suprugu Ivanu i naš brak. Suočavanje s obitelji dovelo je do dramatičnog raspleta koji me natjerao da preispitam što znači biti muž, otac i sin.
Moje ime je Marija i cijeli život sam posvetila svojoj kćeri Ivi i unuku Filipu. Otkako se Iva udala za Dinu, osjećam da sam postala strankinja u vlastitoj obitelji, suočena s hladnoćom i tišinom koju ne razumijem. Ovo je priča o mojoj borbi za ljubav i pripadnost, o boli zatvorenih vrata i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Zovem se Marijana i prošlogodišnja Badnja večer kod muževe porodice pretvorila se u noćnu moru. Ove godine, kad je svekrva opet očekivala da sve pripremim sama, odlučila sam prvi put reći NE. Ovo je priča o obiteljskim pritiscima, granicama i mojoj borbi da budem viđena i poštovana.
Jednog jutra, dok sam stajala pred ogledalom u našem malom stanu u Sarajevu, muž Dario mi je uputio rečenicu koja mi je slomila srce. Njegova primjedba na moj izgled pokrenula je lavinu nesigurnosti i sumnji, a naš brak je počeo pucati po šavovima. Sada, kao majka dvoje male djece, pokušavam pronaći sebe i izlaz iz ove boli, pitajući se gdje sam nestala u svemu tome.
Ovo je priča o meni, Samiri, ženi koja je sama odgojila kćerku Lejlu nakon što nas je muž napustio. Danas mi Lejla šalje novac svaki mjesec, ali me moli da njen muž Admir to nikada ne sazna. Svaki dan živim između zahvalnosti i grižnje savjesti, pitajući se jesam li dobra majka što skrivam ovu tajnu.
Moje ime je Zoran i ovo je priča o životu s Mašom, ženom koja je bila moj svijet i moj nemir. Kroz svakodnevne nesporazume, borbu za poštovanje i vlastite slabosti, pokušavao sam pronaći sebe dok su susjedi šaptali iza leđa. Ovo je priča o ljubavi, stidu i tome kako nas male stvari mogu slomiti ili spasiti.
Moje ime je Ivana i svaki vikend, kad moji svekar i svekrva dođu u naš stan u Sarajevu, osjećam se kao gost u vlastitom domu. Umjesto odmora, vikendi su mi pretvoreni u beskrajne zadatke, kritike i borbu za malo mira. Ova priča prati moju unutarnju borbu između porodične dužnosti i vlastite potrebe za slobodom.
Zovem se Zorana i već deset godina svaki dan kuham iznova jer moj muž Dario ne jede ništa što nije svježe. Svakog jutra ustajem prije zore, a navečer umorna padam u krevet, pitajući se gdje sam nestala u toj svakodnevnoj žrtvi. Ovo je priča o ljubavi, granicama i tihoj boli koja se uvukla među lonce i tanjure.
Moja svakodnevica se pretvorila u borbu između želje da budem dobra majka i osjećaja da me vlastita kćerka iskorištava. Milica i njeno društvo svakodnevno su dolazili u naš dom, praznili frižider i unosili nemir, a ja sam se pitala gdje je granica između gostoprimstva i naivnosti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor na pitanje: dokle ide majčina dobrota, a gdje počinje gubitak dostojanstva?
Odrasla sam uz roditeljske savjete da ne brinem previše o momcima, ali sudbina me spojila s nekadašnjim školskim kolegom, Damirom. Zajedno smo izgradili kuću, vjerujući da gradimo dom za našu djecu, no obiteljska očekivanja i neizgovorene želje počele su razarati naš brak. Sada, dok gledam u prazne zidove naše kuće, pitam se jesmo li ikada zaista znali što želimo ili smo samo slijedili tuđe snove.
