Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će se naša obitelj raspasti zbog ljubavi mog djeda prema susjedi. Nakon smrti bake, djed je iznenada prekinuo sve kontakte s nama i oženio ženu koju smo svi poznavali, ali nikada nismo smatrali dijelom naše obitelji. Ova priča je o izdaji, boli i pitanjima koja još uvijek nemaju odgovore.
Nisam vjerovala da nakon sedamdesete mogu ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Moj život je bio ispunjen tugom, rutinom i tišinom, sve dok nisam upoznala Izeta na klupi u parku. Ova priča je o tome kako sam, protiv svih očekivanja i predrasuda, pronašla ljubav kad sam već mislila da je za mene sve završeno.
Moja priča počinje na dan kada sam izgubila majku, a osjećaj krivnje me proganja svakim dahom. Kroz sukobe s obitelji, neizgovorene riječi i svakodnevne borbe, pokušavam pronaći oprost i smisao. Ovo je moj put kroz tugu, sumnju i nadu da ću jednog dana sebi oprostiti.
Ovo je priča o meni, Jasmini, i mojoj kćeri Lejli, koju sam morala ostaviti u Sarajevu dok sam radila u Njemačkoj. Kroz bolne telefonske razgovore, propuštene rođendane i tišinu između nas, pokušavamo pronaći put natrag jedna drugoj. Ovo je moj pokušaj da objasnim, zamolim za oprost i možda, napokon, ponovno pronađem dom u njenom srcu.
Moja sestra Sanja je cijeli život posvetila svojoj djeci, ali kad joj je zdravlje počelo propadati, njezina djeca su je zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu nemoć i tugu dok gledam kako se žrtva i ljubav ne uzvraćaju. Pitam se gdje smo pogriješili kao društvo i obitelj.
Kad sam imala 25 godina, udala sam se za Dinu. Godinu dana kasnije, ostala sam sama s malim sinom i svekrvom koja je tvrdila da je ovo kuća njenog unuka. Dvadeset godina kasnije, još uvijek se borim za svoje mjesto pod suncem, rastrgana između prošlosti, ponosa i prava na novi početak.
U ovoj priči opisujem kako sam, nakon teške bolesti i loma kuka, doživjela izdaju od vlastite djece koja su mi, pod izgovorom brige, pokušala prodati kuću bez mog znanja. Kroz emotivne sukobe i obiteljske rasprave, borim se za svoje dostojanstvo i pravo na dom. Na kraju se pitam što znači obitelj kad povjerenje nestane.
Sve je počelo kad je moj brat Ivan doveo svoju suprugu Lejlu u našu obitelj. Njihova udaljenost i nesporazumi oko brige za našu baku prijetili su da nas razdvoje. Ovo je priča o boli, nesporazumima i putu prema zajedništvu.
Sve je počelo kad je moj muž Ivan ostao bez posla zbog sukoba s novim šefom. Moj otac mu je ponudio posao u svojoj firmi, ali Ivan je to odbio iz ponosa i straha od tračeva. Naša borba s financijama, obiteljskim pritiscima i međusobnim povjerenjem dovela nas je do ruba, ali i naučila što znači biti obitelj.
Jednog jutra, kad sam shvatila da više ne mogu izdržati, ostavila sam muža i djecu kod svekrve i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajima krivnje, ali i potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale izgubljeno u vlastitom životu.
Moje ime je Ivana i već dvadeset pet godina živim u Zagrebu, daleko od rodnog sela kraj Dervente. Nakon što sam doživjela poniženje od strane snahe Zoje, koja mi je predložila da prodam stan i vratim se na selo ‘zbog obitelji’, u meni se probudila stara rana – osjećaj da nikad nisam pripadala ni tamo ni ovdje. Kad mi je brat Stjepan došao na vrata s košarom jabuka, morala sam odlučiti: oprostiti i pokušati razumjeti ili zauvijek prekinuti veze s prošlošću.
Moje ime je Lejla i cijeli moj svijet se srušio kad sam shvatila da više ne mogu štititi svog sina Adnana od svega. Ova priča govori o borbi između roditeljske brige i potrebe da pustim dijete da odraste, uz sve pritiske porodice i društva. Sada se pitam: Jesam li pogriješila što sam ga pustila ili sam mu napokon dala krila?
