Nisam vjerovala da nakon sedamdesete mogu ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Moj život je bio ispunjen tugom, rutinom i tišinom, sve dok nisam upoznala Izeta na klupi u parku. Ova priča je o tome kako sam, protiv svih očekivanja i predrasuda, pronašla ljubav kad sam već mislila da je za mene sve završeno.
Moja kćerka Ivana me nagovarala da se preselim kod nje i njene obitelji, uvjeravajući me da će mi biti ljepše i lakše. Pristala sam, nadajući se toplini doma i bliskosti s unukom, ali ubrzo sam shvatila da sam samo gost u njihovim životima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Moje ime je Ivana i s 28 godina, nakon svega što sam prošla, otac me želi izbaciti iz kuće u kojoj sam odrasla. Živimo svi zajedno – moj sin Luka, roditelji, brat Filip i ja – u skučenom stanu u Novom Zagrebu, gdje svaki dan postaje nova borba za malo mira i razumijevanja. Ovo je priča o ljubavi, izdaji i borbi za pravo na dom.
U ovoj priči otkrivam kako je biti majka četvero djece u Sarajevu, dok se svakodnevno borim s financijskim problemima i majčinom zabrinutošću. Moja mama, Viktorija, ne prestaje me podsjećati na sve što bih mogla izgubiti, dok ja pokušavam pronaći snagu da nastavim dalje. Kroz naše sukobe i ljubav, pitam se – jesam li ja zaista dobra majka?
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.
Zovem se Ljiljana i majka sam troje djece. Ova priča je o tome kako sam, nakon što su svi odrasli i otišli svojim putem, ostala sama u kući punoj uspomena, boreći se s osjećajem da više nisam potrebna onima koje najviše volim. Kroz sjećanja, pisma i rijetke telefonske pozive, pokušavam pronaći smisao u tišini koja je zamijenila nekadašnji smijeh.
Moj bivši muž, Ivan, ostavio me s našom kćeri Lanom i gomilom dugova. Dok sam se borila da preživimo, njegova majka Marija svakodnevno me nagovarala da mu oprostim i vratim se zbog ‘djetetovog dobra’. Svaka njena riječ bila je sol na ranu, ali nisam imala snage više šutjeti.
Moje ime je Ksenija i godinama sam šutjela o nepravdi koju osjećam u muževoj obitelji. Svaki vikend provodim radeći u vrtu njegove majke, dok njegova sestra Ivana dobiva novac i nikad ne pomaže. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje je granica između poštovanja i samopoštovanja?
