Moje ime je Ljiljana i dolazak nove snaje, Amre, u našu malu zagrebačku kuću pokrenuo je lavinu sukoba, sumnji i starih rana. Njena borba za ravnopravnost u kućnim poslovima otkrila je koliko su naši običaji i očekivanja ukorijenjeni, ali i koliko nas strah od promjena može razdvojiti. Ovo je priča o tome kako jedna žena može uzdrmati temelje porodice, ali i otvoriti vrata za iskreno razumijevanje.
Godinama sam radila u Njemačkoj, odricala se svega da bih svojoj djeci osigurala domove i bolju budućnost. Sada, kad sam ostala sama i umorna, moja djeca me ne žele primiti ni u jedan od tih stanova. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li smisla sve što sam žrtvovala.
U ovoj priči vodim vas ravno u srce svoje kuhinje, gdje obična večera prerasta u borbu za sigurnost moje kćeri. Sve je počelo kao igra s tajnom šifrom, a završilo kao jedini način da zaštitim ono najvažnije. Ovo je priča o majčinskoj intuiciji, obiteljskim sukobima i granicama koje se ne smiju prelaziti.
Nakon što sam svečano objavila da sam trudna, svekrva mi je hladno rekla da je jedno unuče dovoljno. Ta rečenica mi je slomila srce i natjerala me da preispitam sve odnose u obitelji. Ovo je priča o borbi za svoje dijete, ljubavi i granicama koje sam morala postaviti.
Ovo je priča o mojoj obitelji iz Sarajeva, razorenoj ratom i osobnim sukobima. Godinama smo praznike provodili odvojeno jer majka nije mogla oprostiti ocu. Jednog dana, odlučio sam da je dosta – i krenuo sam na put pomirenja koji je promijenio sve.
Moje ime je Ljubica i nakon 45 godina rada, napokon sam mislila da ću uživati u miru svog stana u Sarajevu. No, dolazak moje kćeri Ivane i njene obitelji iz Zagreba, pod izlikom pomoći, pretvorio je moj dom u bojno polje između ljubavi i gušenja. Svaki dan borim se s osjećajem da više nisam gospodarica svog prostora, a istovremeno se pitam jesam li sebična što želim malo mira.
Moja sestra Sanja je cijeli život žrtvovala za svoju djecu, a kad joj je zdravlje počelo propadati, ostala je sama. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu nemoć i tugu dok gledam kako se žrtva i ljubav ne uzvraćaju. Pitam se gdje smo pogriješili kao društvo i obitelj.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam saznala da dijete koje sam nosila kući iz bolnice nije moje. Godinama smo suprug Emir i ja pokušavali dobiti dijete, a kad smo napokon uspjeli, sudbina nam je zadala najteži udarac. Ova priča je o boli, izborima i ljubavi koja ne poznaje granice.
Ja sam Vesna, majka koja je uvijek željela najbolje za svoju kćer Anu. Kada sam saznala da moj zet Dario želi kupiti stan na ime svoje majke, a ne na ime moje kćeri i njihove djece, osjetila sam val straha, ljutnje i nemoći. Ova priča je moj unutarnji rat između želje da zaštitim svoju obitelj i straha da ću ih izgubiti ako se previše miješam.
Moje ime je Vesna i nalazim se pred najtežom odlukom u životu: trebam li savjetovati svoju kćer Anu da prizna mužu da je trudna, ili je bolje da šutim i zaštitim je od mogućih posljedica? Svake noći gledam Anu kako se budi u suzama, a kroz glavu mi prolaze slike naše prošlosti, neizgovorene riječi i strahovi koji nas prate otkako se vratila kući. Ovo je priča o majčinskoj ljubavi, boli i dilemi koja razdire dušu.
Jedne noći sam slučajno čula roditelje kako planiraju poslati moju baku u dom za starije. Osjećaji tuge, bijesa i nemoći preplavili su me dok sam pokušavala shvatiti što je ispravno. Kroz obiteljske sukobe, suze i teške odluke, borila sam se za bakinu sreću i dostojanstvo.
Moje ime je Alisa i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da baka nije jela tri dana. Ta rečenica me proganja, jer sam pristala čuvati baku dok je brat otišao na more, iako sam znala da nemam vremena ni za sebe. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo kao obitelj pogriješili i zašto su stariji često prepušteni sami sebi.
