Zovem se Ljiljana i cijeli život sam radila za svog sina, ali kad sam prestala financijski pomagati, nestao je iz mog života. Više od godinu dana nisam vidjela unuku, a srce mi puca od tuge i razočaranja. Pitam se gdje sam pogriješila i je li ljubav majke zaista dovoljna.
Nakon godina žrtvovanja za obitelj i otplatu studentskih kredita, odlučila sam otići na prvo samostalno putovanje. Moja odluka izazvala je bijes i nerazumijevanje kod najbližih, ali prvi put u životu osjećala sam slobodu. Sada se pitam: jesam li sebična ili je vrijeme da i ja budem važna?
Moja priča počinje na dan kada je moja svekrva, pred cijelom porodicom, još jednom pokazala da za nju postoji samo jedan unuk. Kroz suze i borbu za pravdu svoje djece, suočila sam se s bolnim pitanjem: koliko daleko sam spremna ići da zaštitim svoju kćerku i sina? Ova priča je o ljubavi, nepravdi i granicama koje postavljamo zbog porodice.
Na pragu šesnaestog rođendana, osjećam se kao stranac u vlastitoj kući, gdje me otac Davor i polusestra Lejla svakodnevno podsjećaju da moj glas ne vrijedi. Smrt majke ostavila je prazninu koju nitko ne želi ispuniti, a moje snove o umjetnosti otac ismijava i guši. Kroz sukobe, tišinu i vlastite suze, pokušavam pronaći snagu da se izborim za sebe, pitajući se ima li nade za razumijevanje i prihvaćanje u ovoj obitelji.
Moje ime je Aleksa i odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su roditelji uvijek znali što je najbolje za mene. Iako sam izvana imala sve, unutra sam se borila s osjećajem da nikada nisam dovoljno dobra. Jednog dana, majka mi je u naletu bijesa rekla riječi koje su mi zauvijek promijenile život.
Moj suprug Ivan stalno uspoređuje moje kuhanje s kuhanjem naše prijateljice Lejle, što u meni budi osjećaj nesigurnosti i ljutnje. Kroz svakodnevne borbe, pokušavam pronaći ravnotežu između vlastitih ambicija, obiteljskih očekivanja i tradicionalnih vrijednosti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje završava kompromis, a počinje gubitak sebe.
U trenutku kad sam ocu rekla da ga vodim u dom, osjećala sam kako mi srce puca. Moja braća i sestra nisu mi oprostili tu odluku, iako sam vjerovala da činim najbolje za njega. Sada se pitam jesam li zaista pogriješila ili je ljubav ponekad teža od osude.
Na Badnjak, dok snijeg tiho prekriva Sarajevo, suočavam se s najtežom odlukom otkako sam postala maćeha. Pokloni za mog sina Ivana i moju pastorku Lejlu izazvali su lavinu komentara i podijelili našu obitelj. U ovoj priči otkrivam kako je jedan običan Božić razotkrio sve naše nesigurnosti, ljubomore i nade.
Odrasla sam u sjeni stroge bake Ruže, čije su riječi i ruke često bile teže od bilo koje kazne. Sada, kad je stara i nemoćna, svi očekuju da joj oprostim, ali u meni još uvijek živi dijete koje se boji njenog pogleda. Pitanje oprosta postalo je teret koji me pritišće svakim danom sve više.
Nakon što sam preživjela srčani udar, shvatila sam da raskošna kuća ne znači ništa bez topline obitelji. Moja djeca su sve rjeđe dolazila, a svaki njihov izostanak bolio je više od svake fizičke boli. U toj tišini, pokušala sam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje smo to pogriješili.
Moja kćerka Lana, otkako se udala i preselila na selo, bila mi je sve dalje. Kada je prestala odgovarati na pozive, odlučila sam otići do nje. Ono što sam zatekla, promijenilo je naš odnos zauvijek i natjeralo me da preispitam sve što sam mislila da znam o majčinstvu.
Od trenutka kad sam čula mamin glas na telefonu, znala sam da će dan biti težak. Moja majka i svekrva, obje usamljene i tvrdoglave, neprestano su tražile moju pažnju, a ja sam se osjećala kao da se gušim između njihovih zahtjeva. U ovoj priči dijelim kako je to biti žena rastrgana između dvije obitelji, pokušavajući pronaći sebe dok svi drugi vuku na svoju stranu.
