Već osam mjeseci pola svoje plaće dajem roditeljima, a osjećaj krivnje i dužnost guše moju slobodu. Odrastao sam kao jedinac u Sarajevu, uvijek pod njihovim budnim okom, rastrgan između želje da im pomognem i potrebe da konačno živim svoj život. Ovo je moja priča o borbi za vlastiti glas i pitanju: gdje prestaje lojalnost, a počinje žrtvovanje sebe?
Moje ime je Dragan. Ovo je priča o tome kako smo supruga Milena i ja pokušali pomoći našoj kćeri Jovani i zetu Marku kad su zapali u financijske probleme, i kako nas je ta pomoć dovela do granica strpljenja, ljubavi i ponosa. Kroz sve trzavice, naučili smo koliko je teško biti roditelj odrasloj djeci i gdje povući crtu između pomoći i miješanja.
Od prvog dana u novoj obitelji osjećala sam se kao strankinja. Svaki pogled, riječ ili šutnja moga muža i njegove djece podsjećali su me da nisam potpuno prihvaćena. Ovo je priča o mojoj borbi s usamljenošću, ljubomorom i neutaženom željom za prihvaćanjem.
Te noći kad me muž izbacio iz stana, shvatila sam da više ne mogu živjeti u strahu i poniženju. Ovo je moja priča o borbi protiv obiteljskog nasilja, o tišini koja guši i o hrabrosti da izaberem sebe, iako su svi oko mene govorili da šutim i trpim. Danas znam da ponekad moraš pasti na samo dno da bi pronašao snagu za novi početak.
Moj sin me moli da mu prepustim svoje stanovanje, ali to je jedino mjesto gdje osjećam sigurnost i pripadnost. Svaki kutak ovog stana nosi uspomene na našu obitelj, a sada se osjećam kao da moram birati između vlastite sreće i sreće svog djeteta. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i granicama koje majka mora postaviti, čak i kada srce puca.
Moje ime je Ivana. Deset godina sam živjela u tišini, gledajući kako moja svekrva uništava samopouzdanje mog sina Leona, dok je moj muž Dario šutio. Jedne zimske večeri, kad je sve puklo, morala sam odlučiti hoću li napokon progovoriti i riskirati sve ili ostati zauvijek nijema.
Otvorila sam poruku od sina, očekujući poziv na rođendan unuka, ali dočekala me hladna zabrana. U tom trenutku, moj svijet se srušio, a srce mi se steglo od tuge i nepravde. Ovo je priča o tome kako je obiteljski nesporazum prerastao u tišinu, i kako sam pokušala pronaći smisao u boli koju samo majka može razumjeti.
Ovo je moja priča o borbi za majčinstvo, o godinama čekanja, razočarenja i nade. Kroz sukobe s mužem, nerazumijevanje obitelji i pritisak okoline, naučila sam koliko je teško ostati snažan kad ti život ne da ono što najviše želiš. Ipak, nisam prestala vjerovati u čudo.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu. Godinu dana sam svakodnevno brinula o svojoj susjedi gospođi Anđeli, dok je njezina kćerka Sanja bila odsutna i nezainteresirana. Ova priča govori o granicama, iscrpljenosti i boli kad vas ljudi uzimaju zdravo za gotovo.
Moja svekrva, Mara, preuzela je kontrolu nad našim domom i životima, dok nisam shvatila da gubim samu sebe. Kroz suze, svađe i unutarnje borbe, pronašla sam snagu da vratim svoj prostor i identitet. Pitam se, može li se voljeti i poštovati nekoga, a da pritom ne izgubimo sebe?
Moja priča počinje u trenutku kad sam shvatila da baka više ne prepoznaje ni mene ni naš dom. Kroz suze, svađe u obitelji i vlastitu nemoć, pronašla sam snagu u molitvi i vjeri, iako sam često sumnjala ima li to uopće smisla. Danas, kad pogledam unatrag, pitam se: jesam li ja pronašla vjeru, ili je vjera pronašla mene?
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, usred najtežeg sukoba s bratom i roditeljima, pronašla snagu u vjeri i molitvi. Kroz suze, ljutnju i osjećaj izdaje, naučila sam koliko je teško oprostiti, ali i koliko je važno pronaći mir u sebi. Ova priča je moj put od očaja do nade, i poziv svima koji se bore s obiteljskim nesuglasicama da ne odustanu od ljubavi.
