Moj sin Ivan je neočekivano doveo svoju buduću ženu, Lejlu, u naš dom u Sarajevu. Stare rane, porodična očekivanja i snaga majčinske ljubavi isprepleli su se u oluji emocija. Ovo je priča o tome kako sam morala naučiti pustiti i ponovno otkriti što znači bezuvjetno voljeti.
Na dan kad sam mamu morao odvesti u dom, osjećao sam se kao izdajnik. Među njezinim stvarima pronašao sam pisma koja su promijenila sve što sam mislio o našem odnosu. Suočen s prošlošću i neizvjesnom budućnošću, shvatio sam koliko je teško biti roditelj vlastitom roditelju.
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala reći svom očuhu Ivanu da više ne može ostati sam u staroj kući na kraju sela. Kao samohrana majka male Lejle, rastrgana sam između brige za dijete i odgovornosti prema čovjeku koji me odgojio. Ova priča je o boli, otporu, ali i o pronalasku novog smisla zajedništva.
Sve je počelo jednim pozivom moje sestre Ivane, koja me zamolila da preuzmem brigu o našem didi Ivi jer ona više nije mogla sama. Isprva sam bila puna otpora, ali kroz zajedničke dane i vrtlarenje, pronašli smo izgubljenu bliskost i smisao. Ova priča je o obitelji, žrtvi i neočekivanoj sreći koja se rodi kad najmanje očekuješ.
Moje ime je Mirela i cijeli moj svijet se promijenio onog dana kad sam prvi put vidjela fotografiju djevojčice iz doma u Sarajevu. Godinama sam sanjala o majčinstvu, ali život mi je stalno zatvarao vrata. Ovo je priča o borbi, nadi i ljubavi koja se rađa iz tuge.
Moje ime je Lejla i probudila sam se iz kome nakon dvadeset mjeseci, dok je tata svirao gitaru pored mog bolničkog kreveta. Ova priča je o borbi moje porodice, o očaju, nadi i ljubavi koja ne poznaje granice. Kroz sve to, Sarajevo je disalo sa mnom, a ja sam se vratila iz tame zahvaljujući upornosti i muzici.
Od trenutka kada sam zakoračila u dvorište naše stare kuće, osjećala sam kako mi srce lupa u grlu. Moj polubrat Josip, uz podršku našeg oca, tvrdio je da kuća pripada njemu, iako je baka jasno ostavila meni. Ova priča je o borbi za pravdu, obiteljskim ranama i pitanju što zapravo znači dom.
Bio sam otac koji je vikendom sjedio sam u stanu, čekajući da netko dovede mog unuka, ali uvijek je nešto bilo važnije. Sve dok jednog dana vrata nisu zalupila jače nego inače, a ono što se dogodilo promijenilo je našu obitelj zauvijek. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i neočekivanoj nadi.
U ovoj priči opisujem kako sam, nakon teške bolesti i loma kuka, doživjela izdaju od vlastite djece koja su mi, pod izgovorom brige, pokušala prodati kuću bez mog znanja. Kroz emotivne sukobe i obiteljske rasprave, borim se za svoje dostojanstvo i pravo na dom. Na kraju se pitam što znači obitelj kad povjerenje nestane.
Moja kćerka Ivana me nagovarala da se preselim kod nje i njene obitelji, uvjeravajući me da će mi biti ljepše i lakše. Pristala sam, nadajući se toplini doma i bliskosti s unukom, ali ubrzo sam shvatila da sam samo gost u njihovim životima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Oduvijek sam sanjala o vlastitom vrtu, ali nisam ni slutila da će mi upravo on pomoći da ponovno pronađem put do svoje kćeri Lejle, koja me godinama izbjegavala. Kroz rad u zemlji i miris cvijeća, polako smo rušile zidove šutnje i nerazumijevanja koje su nas godinama dijelile. Danas, dok gledam svoj vrt kroz prozor, osjećam zahvalnost i pitam se: koliko nas je spremno boriti se za ljubav, čak i kad sve izgleda izgubljeno?
