Nakon što sam svečano objavila da sam trudna, svekrva mi je hladno rekla da je jedno unuče dovoljno. Ta rečenica mi je slomila srce i natjerala me da preispitam sve odnose u obitelji. Ovo je priča o borbi za svoje dijete, ljubavi i granicama koje sam morala postaviti.
Ovo je priča o mojoj obitelji iz Sarajeva, razorenoj ratom i osobnim sukobima. Godinama smo praznike provodili odvojeno jer majka nije mogla oprostiti ocu. Jednog dana, odlučio sam da je dosta – i krenuo sam na put pomirenja koji je promijenio sve.
Moje ime je Valentina i nikad nisam mislila da će dom koji mi je otac dao postati izvor tolikih suza i nesanica. U želji da mi olakša život, otac mi je ponudio stan bez najamnine, ali uz pravila koja su me gušila i udaljila od svega što sam smatrala svojim. Ova priča je o tome kako dobra namjera može postati teret, i kako sam naučila što znači imati dom – i po koju cijenu.
Vratila sam se kući ranije i zatekla muža s drugom ženom. Slomljena, ali odlučna, morala sam pronaći snagu da nastavim dalje i izgradim novi život. Ovo je priča o izdaji, obiteljskim sukobima i ponovnom pronalasku sebe.
Moje ime je Ljubica i nakon 45 godina rada, napokon sam mislila da ću uživati u miru svog stana u Sarajevu. No, dolazak moje kćeri Ivane i njene obitelji iz Zagreba, pod izlikom pomoći, pretvorio je moj dom u bojno polje između ljubavi i gušenja. Svaki dan borim se s osjećajem da više nisam gospodarica svog prostora, a istovremeno se pitam jesam li sebična što želim malo mira.
Nikada neću zaboraviti večer kad sam, misleći da činim najbolje, poslala svog bolesnog unuka kući. Sve je krenulo nizbrdo zbog moje tvrdoglavosti i straha da priznam pogrešku. Sada se pitam hoće li mi sin ikada oprostiti i hoću li opet čuti smijeh svog unuka u svom domu.
Moje ime je Ivana. Ova priča vodi vas kroz moju borbu s obiteljskim raskolima, izdajom i svakodnevnim predrasudama u malom dalmatinskom mjestu. Kroz sukobe sa suprugom, svekrvom i vlastitom djecom, pokušavam sačuvati dostojanstvo i pronaći snagu za novi početak.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam saznala da dijete koje sam nosila kući iz bolnice nije moje. Godinama smo suprug Emir i ja pokušavali dobiti dijete, a kad smo napokon uspjeli, sudbina nam je zadala najteži udarac. Ova priča je o boli, izborima i ljubavi koja ne poznaje granice.
Ja sam Vesna, majka koja je uvijek željela najbolje za svoju kćer Anu. Kada sam saznala da moj zet Dario želi kupiti stan na ime svoje majke, a ne na ime moje kćeri i njihove djece, osjetila sam val straha, ljutnje i nemoći. Ova priča je moj unutarnji rat između želje da zaštitim svoju obitelj i straha da ću ih izgubiti ako se previše miješam.
Zovem se Ljiljana. Nakon trideset godina braka, moj muž Ivan me napustio bez riječi objašnjenja. Tri godine kasnije, dok sam pokušavala izgraditi novi život, pojavio se na mom pragu, moleći za oprost i drugu šansu.
Na obiteljskom banketu, gdje sam radila kao recepcionarka, moja svekrva je pred svima vikala na mene zbog odluke o proširenju obitelji. Osjećala sam se poniženo, ali i bijesno, dok su svi gledali u mene i čekali moju reakciju. Ova priča je o borbi između generacija, očekivanjima i hrabrosti da se izborim za svoje želje.
Moje ime je Ivana i nakon godina boli i izdaje, bivši muž me zamolio da mu dopustim oproštaj sa sinom. U meni se bore bijes, tuga i strah od ponovnog otvaranja starih rana, ali osjećam odgovornost prema našem djetetu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i mudrost u najtežem trenutku majčinstva.
