Zovem se Amira i već godinama osjećam da nisam dovoljno dobra supruga ni majka. Svakodnevno slušam kritike od svekrve i supruga, što me tjera da se osjećam kao stranac u vlastitom domu. Pišem ovu priču u nadi da ću pronaći razumijevanje i savjet – kako da vratim svoj mir i samopouzdanje?
Moj otac se pojavio na mojim vratima nakon dvadeset godina odsustva, zahtijevajući da ga primim jer mu je to ‘zakonsko pravo’. U tom trenutku, cijeli moj svijet se preokrenuo, a stare rane koje sam godinama potiskivala ponovno su prokrvarile. Suočila sam se s pitanjima oprosta, odgovornosti i vlastite sreće, dok su se obiteljske tajne i neizgovorene istine počele razotkrivati.
U ovoj priči otkrivam kako sam se udala za razvedenog muškarca i vjerovala u našu zajedničku sreću, ali nas je prošlost sustigla kad je njegova kćerka poželjela živjeti s nama u malom stanu. Svakodnevne tenzije, neizgovorene riječi i osjećaj gušenja doveli su me do ruba odluke: ostati ili otići. Ovo je moj unutarnji rat između ljubavi, žrtve i vlastitih snova.
Stojim na pragu našeg stana dok Edin, moj muž, iznosi posljednju kutiju. Nakon trideset godina braka i majčinstva, ostala sam sama, suočena s tišinom i vlastitim strahovima. Ovo je priča o boli, izdaji i hrabrosti da se ponovno pronađem kad mi se činilo da je život stao.
Godinama sam živjela u braku sa Zoranom, zatvarajući oči pred njegovom ravnodušnošću i sebičnošću. Kroz svakodnevne svađe, tišinu i porodične spletke, polako sam shvatala da ljubav ne možeš natjerati da se rodi. Danas, dok gledam unazad, pitam se koliko nas još živi u iluziji, čekajući da nas neko zavoli.
Ovo je priča o meni, Jasmini, ženi iz Sarajeva koja pokušava održati porodicu na okupu dok suprug Emir sve više nestaje iz našeg zajedničkog života. Svakodnevno balansiram između posla, djece i kućnih obaveza, osjećajući se sve usamljenije i nevidljivije. Kroz unutrašnje borbe, sukobe i tišinu doma, pitam se: gdje sam nestala ja?
