Ja sam Amira, majka iz Sarajeva, koja je godinama pokušavala pomoći svom odraslom sinu, Adnanu, dok je ostatak porodice sve više gubio strpljenje. Moja priča je o ljubavi, krivnji i traženju granica u malom stanu gdje svaki dinar ima težinu, a porodične veze znaju biti i blagoslov i prokletstvo. Pitanje je: dokle ide odgovornost majke, a gdje počinje pravo na vlastiti mir?
Zovem se Gordana i cijeli život sam posvetila svom sinu, a onda sam ga izgubila zbog jedne obične šolje i nesporazuma sa snahom. Kroz bol i razočaranje, preispitujem svoje odluke i odnos prema granicama u porodici. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće biti dobar roditelj u današnjem društvu.
Jednog jesenjeg petka, otišla sam kod svoje ćerke Lejle u Sarajevo, ne sluteći da će jedan slučajno prislušani razgovor promijeniti naš odnos zauvijek. Tog vikenda sam izgubila iluzije o našem savršenom odnosu, ali sam pronašla snagu da se suočim s istinom i postavim pitanje koje me proganja: poznajemo li zaista one koje najviše volimo? Ova priča je moj pokušaj da razumijem, oprostim i nastavim dalje.
Moje ime je Ljiljana i dolazak nove snaje, Amre, u našu malu zagrebačku kuću pokrenuo je lavinu sukoba, sumnji i starih rana. Njena borba za ravnopravnost u kućnim poslovima otkrila je koliko su naši običaji i očekivanja ukorijenjeni, ali i koliko nas strah od promjena može razdvojiti. Ovo je priča o tome kako jedna žena može uzdrmati temelje porodice, ali i otvoriti vrata za iskreno razumijevanje.
Sjedim sama u stanu u Sarajevu, čekajući da zazvoni telefon, nadajući se glasu svog sina ili unuka. Nekad smo bili nerazdvojni, a sada me tišina guši više nego ikad. Pitam se gdje sam pogriješila i zašto je ljubav koju sam davala postala nevidljiva.
Jedne olujne noći saznala sam da moj muž, kojem sam vjerovala više nego sebi, vodi dvostruki život. Kroz izdaju, porodične svađe i borbu za vlastiti identitet, naučila sam kako preživjeti kad ti se svijet sruši. Ovo je moja priča o boli, oprostu i ponovnom pronalasku sebe.
Ovo je priča o najtežem trenutku mog života — danu kad sam morala reći zbogom svojoj dvogodišnjoj kćeri Lejli. U bolničkoj sobi, okružena medicinskim sestrama koje su tiho pjevušile uspavanku, donijela sam odluku da doniram njene organe kako bi druga djeca dobila priliku za život. Ovo nije samo drama jedne majke, već i pitanje o granicama ljubavi, žrtve i nade.
Zovem se Dario i mjesecima sam živio dvostruki život: oženio sam se u tajnosti u Zagrebu, a roditeljima sam lagao. Teret te odluke me izjedao, pogotovo kad je istina isplivala i porodica se osjećala izdano. Ovo je priča o tome kako sam pokušao zaštititi one koje volim, a na kraju povrijedio sve.
Kao mladić iz Beograda, krajem pedesetih, svoju prvu platu sam dao majci, vjerujući da joj pomažem. Šezdeset dvije godine kasnije, pronašao sam taj novac netaknut, skriven u staroj kutiji, zajedno s pismom koje je promijenilo sve što sam znao o svojoj porodici. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i tajnama koje nas prate kroz život.
Moj život se preokrenuo kada sam naslijedila veliku sumu novca nakon smrti muža. Umjesto mira, nasljedstvo je donijelo zavist, spletke i prijetnje iz vlastite porodice. Svakodnevno se borim s pitanjem jesam li dovoljno jaka da zaštitim sina i sačuvam ono što nam pripada.
Sve je počelo kad smo sestra i ja naslijedili bakin stan u Sarajevu. Umjesto slobode, dobili smo majčinu kontrolu i ucjene. Na kraju smo morali povući granicu i izboriti se za svoj mir, ali cijena je bila visoka.
Jedan običan vikend pretvorio se u oluju emocija kad je moj brat iznenada došao u goste. Nesporazumi, stare rane i neizgovorene riječi izbili su na površinu, dovodeći moj brak na rub pucanja. Sada, dok sjedim sam, pitam se kako vratiti povjerenje i mir u naš dom.
