Ova priča prati moju borbu između vlastitih želja i očekivanja porodice, kada mi kćerka prigovara zbog mog načina života. Kroz sukobe, sumnje i emotivne trenutke, istražujem što znači biti žena srednjih godina u Bosni danas. Na kraju se pitam – imam li pravo biti sretna na svoj način?
Te noći, dok je kiša nemilosrdno udarala po prozorima, otvorila sam vrata i pronašla dječaka izgubljenog u oluji. Nisam znala da će mi život promijeniti još jedan neočekivani dolazak, mjesecima kasnije, kada se pojavila djevojčica s istim očima. Ovo je priča o ljubavi, tajnama i hrabrosti da se suočimo s prošlošću.
U trenutku kad sam izgubio dom i ostao sam s dvoje djece, život mi se raspao. Kroz borbu s birokracijom, porodične sukobe i neočekivanu pomoć susjeda, naučio sam što znači prava snaga zajednice. Ovo je moja priča o gubitku, nadi i traženju novog početka.
Moja priča počinje u trenutku kad mi je doktor izgovorio rečenicu koja mi je promijenila život. Suočila sam se s ovisnošću o hrani, nerazumijevanjem supruga i osudom obitelji. Na kraju sam morala birati između sebe i svega što sam do tada gradila.
Sve je počelo kad me moj sin Ivan izbacio iz kuće. Nakon što me muž prevario i napustio, ostala sam sama s Ivanom, dajući mu cijelu sebe, ali ni to nije bilo dovoljno. Ovo je priča o boli, oprostu i traženju vlastite vrijednosti kad te najbliži odbace.
Zovem se Ivana i nakon udaje za Dinu, moj se život pretvorio u borbu protiv njegove majke, gospođe Zlate. Od prvog dana osjećala sam njezinu hladnoću i prezir, a uskoro sam shvatila da sam sama protiv cijele njegove porodice. Morala sam birati između vlastitog dostojanstva i ljubavi prema mužu, dok sam svakodnevno trpjela spletke, laži i izdaje.
Pričam o najtežim danima svog života, kad je moj muž, bez mog znanja, pozvao svoju majku da živi s nama nakon rođenja naše kćeri. Umjesto sreće i mira, naš dom je ispunila napetost, nesporazumi i osjećaj izdaje. Pitanje povjerenja i granica među najbližima postalo je pitanje opstanka naše porodice.
Moja kćerka Lana me se srami jer ne mogu da joj pružim materijalnu sigurnost koju ima u novoj porodici. Ova priča govori o mojoj boli, osjećaju neadekvatnosti i borbi da sačuvam dostojanstvo i ljubav. Kroz sukobe, tišinu i pokušaje pomirenja, tražim odgovore i snagu da nastavim dalje.
Te olujne noći, dok je vjetar šibao prozore, morala sam birati između prijateljstva i porodice. Lejla je tražila spas, a Dario je zatvorio vrata pred njom. Ta odluka me proganja do danas, tjerajući me da preispitam što znači biti čovjek.
Ja sam Amira, majka iz Sarajeva, koja je godinama pokušavala pomoći svom odraslom sinu, Adnanu, dok je ostatak porodice sve više gubio strpljenje. Moja priča je o ljubavi, krivnji i traženju granica u malom stanu gdje svaki dinar ima težinu, a porodične veze znaju biti i blagoslov i prokletstvo. Pitanje je: dokle ide odgovornost majke, a gdje počinje pravo na vlastiti mir?
Zovem se Gordana i cijeli život sam posvetila svom sinu, a onda sam ga izgubila zbog jedne obične šolje i nesporazuma sa snahom. Kroz bol i razočaranje, preispitujem svoje odluke i odnos prema granicama u porodici. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće biti dobar roditelj u današnjem društvu.
Jednog jesenjeg petka, otišla sam kod svoje ćerke Lejle u Sarajevo, ne sluteći da će jedan slučajno prislušani razgovor promijeniti naš odnos zauvijek. Tog vikenda sam izgubila iluzije o našem savršenom odnosu, ali sam pronašla snagu da se suočim s istinom i postavim pitanje koje me proganja: poznajemo li zaista one koje najviše volimo? Ova priča je moj pokušaj da razumijem, oprostim i nastavim dalje.
