Sjedili smo za stolom, osmijeh mi se tek zamrznuo na licu kad je Mihovil prebacio razgovor na podjelu računa. Moja prva reakcija bila je zbunjenost, a onda tužni val razočaranja i srama – pitala sam se gdje sam granice svojih vrijednosti pogubila. Ovaj naizgled bezazleni trenutak natjerao me da propitam ne samo što tražim na ljubavnom tržištu, već i koliko uopće cijenim samu sebe.
Sjedim nagnuta nad stolom u polupraznom kafiću na Trešnjevci, nervozno stiskajući svoju šalicu kave, dok ispred mene sjedi Davor s licem bez izraza. Ovo je naš prvi susret nakon tjedana dopisivanja, a osjećaj nelagode već visi u zraku. Taj večernji izlazak, koji je trebao biti početak nečega lijepog, pretvorio mi se u preispitivanje vlastitih vrijednosti te granica u odnosima.
Sve je počelo s osmijehom i velikim planovima, dok sam gledala Anu kako unosi svoje kutije. Danas, nakon mjeseci suživota, ne znam prepoznajem li više sebe ili nju. Ponekad se pitam vrijedi li žrtvovati svoj mir zbog obitelji i par stotina kuna manje za režije.
Sve je počelo jednim običnim roštiljem u dvorištu, ali završilo je lomom srca i prijateljstva. Moj prijatelj Dario, koji je nedavno postao vegan, bacio je sve burgere koje sam pripremio za društvo. Ostao sam zatečen, povrijeđen i pitam se – može li se povjerenje obnoviti kad jednom izgori?