Moje ime je Milica i godinama sam živjela u tišini, pod istim krovom sa svekrvom koja je vladala našim domom, mužem koji je šutio i gledao svoja posla, i vlastitim strahom da izgubim ono malo sebe što mi je ostalo. Ove noći, dok svi spavaju, odlučila sam da više neću biti nijema – sutra ću reći sve, pa makar se svijet okrenuo naopako. Ovo je moja priča, ispisana suzama, šaptom i napokon – glasom.
Zovem se Jasmina i nakon devet kćeri, čekam deseto dijete. Dok porodica i selo očekuju sina, ja se borim sa svojim strahovima, željama i osjećajem krivice. Ovo je moja priča o potrazi za vlastitim identitetom u svijetu koji od žene traži da bude samo majka.
U trenutku kad sam spakirala torbu i zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Moj brak s Damirom već dugo je bio poput hodanja po staklu, a njegova majka, gospođa Ljubica, uvijek je stajala između nas. Sada, dok sjedim sama u malom stanu svoje prijateljice, pitam se jesam li napravila pravu stvar ili sam samo pobjegla od sebe.
Zovem se Jasmina i nakon devet kćeri, čekam deseto dijete. Moja porodica, posebno muž i svekrva, vrše pritisak da rodim sina, dok se ja borim sa svojim strahovima, željama i osjećajem krivice. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći sebe u svijetu koji od žene očekuje da bude samo majka i ništa više.
Sve je počelo kad je moja svekrva povisila ton i pokušala mi oduzeti pravo da dam ime vlastitom djetetu. Godinama sam živjela pod pritiskom muževe obitelji, ali rođenje mog sina probudilo je u meni snagu da se suprotstavim. Ovo je priča o boli, odbacivanju i otkrivanju vlastite vrijednosti.
U devetom mjesecu trudnoće ostala sam sama, slomljena i preplašena, jer me muž napustio kad mi je bio najpotrebniji. Tri godine kasnije, dok sam napokon pronašla mir i snagu, vratio se, tražeći oprost i drugu šansu. Sada stojim pred najtežom odlukom u životu: mogu li mu oprostiti zbog našeg djeteta ili zauvijek zatvoriti vrata prošlosti?
Dvanaest godina živim u braku s Petrom, gdje novac određuje svaki moj korak. Izgubila sam sebe pokušavajući biti savršena supruga i majka, dok me iznutra guši praznina i nemoć. Danas stojim na raskršću, pitajući se imam li još snage pronaći put do slobode i vlastite vrijednosti.
Porod mog sina trebao je biti najsretniji trenutak u mom životu, ali pretvorio se u borbu za dostojanstvo i snagu. Umjesto podrške, suprug Dario me povrijedio riječima i ponašanjem, što me natjeralo da preispitam naš brak i samu sebe. Na kraju sam pronašla snagu da se izborim za sebe i promijenim naš odnos zauvijek.
Zovem se Ivana i mislila sam da ljubav može pobijediti sve, ali sam se našla zarobljena između muža, njegove majke i vlastitih snova. Moja svakodnevica pretvorila se u borbu za dah, dok su tuđe odluke krojile moj život. Tek kad sam dotakla dno, skupila sam snagu da se izborim za sebe i krenem ispočetka.
Pet godina sam živjela u sjeni svoje svekrve, osjećajući se kao gost u vlastitom domu. Ovo je priča o tome kako je njezino uplitanje skoro uništilo moj brak s Damirom, ali i o trenutku kad sam skupila snagu i rekla ‘dosta’. Danas znam da je najteža odluka često i ona koja nas najviše oslobodi.
Jednog jutra, kad sam shvatila da više ne mogu izdržati, ostavila sam muža i djecu kod svekrve i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajima krivnje, ali i potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale izgubljeno u vlastitom životu.
