Ja sam Ivana, žena koja je godinama pokušavala držati porodicu na okupu, dok su me dugovi moje svekrve i osjećaj odgovornosti prema njoj polako uništavali. Svakodnevno sam birala između toga da budem prisutna majka svom sinu Filipu i da spašavam ono što se možda više ne može spasiti. Ovo je priča o mojoj borbi, krivici i odluci koja mi je promijenila život.
Moje ime je Milica i godinama sam živjela u tišini, pod istim krovom sa svekrvom koja je vladala našim domom, mužem koji je šutio i gledao svoja posla, i vlastitim strahom da izgubim ono malo sebe što mi je ostalo. Ove noći, dok svi spavaju, odlučila sam da više neću biti nijema – sutra ću reći sve, pa makar se svijet okrenuo naopako. Ovo je moja priča, ispisana suzama, šaptom i napokon – glasom.
Moj svijet se srušio u 7:15 ujutro kad sam shvatila da me muž ostavlja zbog žene koju sam smatrala prijateljicom. Kroz bol, izdaju i obiteljske sukobe, pokušavam pronaći smisao i snagu za novi početak. Ovo je priča o gubitku, oprostu i potrazi za vlastitim identitetom.
Jednog kišnog dana, odlučila sam ranije napustiti posao kako bih posjetila bolesnu majku. Ono što sam zatekla u svom stanu zauvijek mi je promijenilo život i natjeralo me da preispitam sve što sam mislila da znam o ljubavi, povjerenju i sebi. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i kako pronaći snagu za novi početak.
Moj muž je otišao jer sam bila ‘previše mirna’. Sada mi piše da mu nedostaje upravo ta tišina koju je nekad prezirao. Ovo je priča o tome kako sam naučila voljeti sebe kroz gubitak i tišinu koja mi je ostala.
Ležim u bolničkoj sobi, boreći se s bolešću, kad mi sestra šapće ono što mi je muž skrivao. U tom trenutku, svijet mi se ruši po drugi put – prvo zbog bolesti, a sada zbog izdaje. Ovo je priča o mojoj borbi za zdravlje i dostojanstvo dok se sve oko mene raspada.
Moje ime je Ljiljana Kovačević. U ovoj priči otkrivam kako sam na pragu sedamdesete shvatila da sam cijeli život posvetila drugima, a svoje snove ostavila po strani. Kroz obiteljske sukobe, neostvarene želje i potragu za vlastitim identitetom, pitam se: je li ikada prekasno za novi početak?
Godinama sam bila tiha Milena, ona koja sluša i trpi, dok su drugi odlučivali o mom životu. Kada sam napokon skupila hrabrost da progovorim protiv nepravde u vlastitoj porodici, ostala sam sama, ali prvi put osjećala sam se slobodno. Ovo je priča o izdaji, boli i novom početku u društvu gdje je šutnja često cijenjena više od istine.
Nikada nisam mislila da će jedan poziv usred noći promijeniti cijeli moj život. Nakon iznenadne smrti susjeda, morala sam odlučiti hoću li prihvatiti njegovu djecu pod svoj krov. Ovo je priča o borbi sa strahom, predrasudama i ljubavi koja se rađa kad je najpotrebnija.
Moje ime je Ivana i sa 18 godina sam ostala trudna. Roditelji su me tada izbacili iz kuće, a ja sam s Damirom morala naučiti preživjeti u svijetu koji nije imao milosti. Deset godina kasnije, kad su oni ostali bez svega, pokucali su na moja vrata tražeći pomoć i oprost.
Odrasla sam u sjeni obiteljske tajne koja je razdirala moju dušu, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto kao liječnica, kćerka i žena. Borila sam se s bijesom prema ocu, tugom zbog majčine šutnje i vlastitom nesposobnošću da oprostim. Moja priča je potraga za odgovorom: može li ljubav zaista pobijediti izdaju ili je ponekad bolje živjeti u neznanju?
Moja priča počinje u bolničkoj sobi u Rijeci, gdje je iz iščekivanja sreće izronila borba za goli život. Proživjela sam sate straha, boli i neizvjesnosti, dok su se moji najbliži lomili pod teretom nemoći i krivnje. I danas se pitam jesam li mogla nešto promijeniti, spriječiti tragediju koja nas je zauvijek obilježila.
