Moje ime je Lejla i probudila sam se iz kome nakon dvadeset mjeseci, dok je tata svirao gitaru pored mog bolničkog kreveta. Ova priča je o borbi moje porodice, o očaju, nadi i ljubavi koja ne poznaje granice. Kroz sve to, Sarajevo je disalo sa mnom, a ja sam se vratila iz tame zahvaljujući upornosti i muzici.
Nakon što sam rodila Leu i preselila se s mužem Ivanom u Sarajevo, život mi se okrenuo naglavačke. Moji roditelji, Nada i Zdravko, predložili su da se usele kod nas na godinu dana kako bi nam pomogli s bebom, ali nitko nije mogao predvidjeti koliko će to promijeniti naše odnose, svakodnevicu i mene samu. Ovo je priča o ljubavi, sukobima i neočekivanoj snazi obitelji.
Od prvog dana braka, osjećam da nisam dovoljno dobra za svoju svekrvu. Svaki moj pokušaj da olakšam svakodnevicu završava njezinim kritikama, pogotovo kad je riječ o kuhanju. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom – jer koliko god se trudila, uvijek sam na meti njezinih prigovora.
Zovem se Ljiljana i cijeli život sam radila za svog sina, ali kad sam prestala financijski pomagati, nestao je iz mog života. Više od godinu dana nisam vidjela unuku, a srce mi puca od tuge i razočaranja. Pitam se gdje sam pogriješila i je li ljubav majke zaista dovoljna.
Nakon godina žrtvovanja za obitelj i otplatu studentskih kredita, odlučila sam otići na prvo samostalno putovanje. Moja odluka izazvala je bijes i nerazumijevanje kod najbližih, ali prvi put u životu osjećala sam slobodu. Sada se pitam: jesam li sebična ili je vrijeme da i ja budem važna?
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, pokušavajući pomoći svojoj sestri, izgubila kontrolu nad vlastitim životom i obitelji. Sve je počelo jednim praznim frižiderom i riječima mog muža, ali završilo je mnogo dublje – pitanjem gdje su granice između pomoći i samouništenja. Ova priča je o ljubavi, žrtvi i granicama koje često ne znamo postaviti.
Moja priča počinje na dan kada je moja svekrva, pred cijelom porodicom, još jednom pokazala da za nju postoji samo jedan unuk. Kroz suze i borbu za pravdu svoje djece, suočila sam se s bolnim pitanjem: koliko daleko sam spremna ići da zaštitim svoju kćerku i sina? Ova priča je o ljubavi, nepravdi i granicama koje postavljamo zbog porodice.
Sve je počelo jednim pozivom usred kišne noći, kad sam shvatila da sam za svog sina postala samo netko tko uskače kad zatreba. Kroz priču o obiteljskoj udaljenosti, razvodu i boli, pokušavam pronaći smisao u svemu što se dogodilo i pitam se gdje sam pogriješila. Moja unuka Zoja nije kriva za ništa, ali kako da zaboravim koliko sam se udaljila od vlastitog sina?
Na pragu šesnaestog rođendana, osjećam se kao stranac u vlastitoj kući, gdje me otac Davor i polusestra Lejla svakodnevno podsjećaju da moj glas ne vrijedi. Smrt majke ostavila je prazninu koju nitko ne želi ispuniti, a moje snove o umjetnosti otac ismijava i guši. Kroz sukobe, tišinu i vlastite suze, pokušavam pronaći snagu da se izborim za sebe, pitajući se ima li nade za razumijevanje i prihvaćanje u ovoj obitelji.
Moje ime je Aleksa i odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su roditelji uvijek znali što je najbolje za mene. Iako sam izvana imala sve, unutra sam se borila s osjećajem da nikada nisam dovoljno dobra. Jednog dana, majka mi je u naletu bijesa rekla riječi koje su mi zauvijek promijenile život.
Jednog popodneva, dok sam na poslu, preko aplikacije za nadzor beba svjedočim nečemu što mi zauvijek mijenja odnos s mojom svekrvom. Suočavam se s vlastitim strahovima, obiteljskim tajnama i pitanjem kome zapravo mogu vjerovati. Ova priča je moj pokušaj da pronađem istinu i zaštitim svoje dijete, ali i sebe.
Moja svakodnevica pretvorila se u borbu između vlastitih obaveza i majčinih neprestanih prigovora otkako je otišla u mirovinu. Osjećam se rastrgano između želje da joj pomognem i potrebe da sačuvam vlastiti mir. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći ravnotežu, ali i o pitanjima koja su ostala otvorena.
