Moje ime je Jasmina i već dvadeset godina živim u kući koju svi zovu domom mog sina, ali nikad mojim. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, o ljubavi prema djetetu i o tome kako prošlost može biti okov, ali i snaga. Svaki dan iznova biram boriti se za pravo na sreću, iako me prošlost neprestano vuče nazad.
Zovem se Gordana i cijeli život sam posvetila svom sinu, a onda sam ga izgubila zbog jedne obične šolje i nesporazuma sa snahom. Kroz bol i razočaranje, preispitujem svoje odluke i odnos prema granicama u porodici. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće biti dobar roditelj u današnjem društvu.
Moje ime je Ivana. Ovo je priča o danu kada sam, slomljena i bez izlaza, pokucala na vrata našeg imućnog susjeda gospodina Kovačevića, moleći ga za pomoć mojoj bolesnoj majci i bratu. Ono što se tada dogodilo zauvijek je promijenilo moj pogled na ljude, povjerenje i granice ponosa.
Ja sam Ivana iz malog stana na zagrebačkoj Peščenici. Jedna stara vjenčanica s buvljaka promijenila je cijeli moj život i razotkrila tajne koje su godinama tiho razarale moju obitelj. Sada se pitam – može li ljubav pobijediti prošlost ili nas ona uvijek sustigne?
Usred obiteljske večere, ponovno sam doživjela poniženje od strane muževe tetke, Ružice. Moja borba za dostojanstvo i mir u obitelji postaje sve teža, dok osjećam da moje potrebe i osjećaji nikome nisu važni. Pitanje je: koliko dugo čovjek može trpjeti nepravdu radi mira u kući?
Jednog jesenjeg petka, otišla sam kod svoje ćerke Lejle u Sarajevo, ne sluteći da će jedan slučajno prislušani razgovor promijeniti naš odnos zauvijek. Tog vikenda sam izgubila iluzije o našem savršenom odnosu, ali sam pronašla snagu da se suočim s istinom i postavim pitanje koje me proganja: poznajemo li zaista one koje najviše volimo? Ova priča je moj pokušaj da razumijem, oprostim i nastavim dalje.
Ovo je priča o mojoj borbi da zaštitim svoju obitelj od ponavljanja grešaka iz prošlosti. Nakon što sam kao dijete živjela s bakom, sada odbijam ponovo dijeliti dom s punicom, unatoč pritiscima muža i društva. Svaka odluka nosi težinu prošlih rana i straha da će se povijest ponoviti.
Nakon što sam otišla u penziju, zajedno s mužem sam stvorila vrt iz snova, vjerujući da će postati mjesto okupljanja i sreće za cijelu porodicu. Međutim, neočekivana reakcija moje snahe otvorila je stare rane i pokrenula lavinu neizgovorenih riječi, tuge i nesporazuma. Ovo je priča o tome kako tišina i neizrečene emocije mogu uništiti i najljepše snove.
Sjedila sam na verandi, slušajući riječi koje su mi slomile srce. Moj sin, kojeg sam sama odgojila nakon prerane smrti muža, izgovorio je nešto što nikad nisam mislila da ću čuti. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja ostaju visjeti u zraku kad obitelj prestane biti utočište.
Zovem se Viktor i još uvijek osjećam miris bakine juhe, dok mi u ušima odzvanja šapat školskih podsmijeha. Odrastao sam u siromaštvu, ali uz bakinu ljubav naučio sam što znači biti čovjek. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim sukobima i toplini koja može rastopiti i najhladnije srce.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom koji mi je zauvijek promijenio život. Moj sin, Ivan, jedino dijete koje sam imala, tajno se oženio u Njemačkoj i nije nas pozvao na vjenčanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto je ljubav ponekad razlog za najveću bol.
Nakon više od trideset godina vraćam se u rodni grad, noseći sa sobom teret neizgovorenih riječi i propuštenih prilika. Susret s Edinom, muškarcem koji me jednom davno ostavio da čekam na klupi u parku, budi stare rane i otvara vrata za iskren razgovor o prošlosti. U tom susretu, između sjećanja i sadašnjosti, pokušavam pronaći oprost – i za njega, i za sebe.
