U ovoj priči otkrivam kako je biti majka četvero djece u Sarajevu, dok se svakodnevno borim s financijskim problemima i majčinom zabrinutošću. Moja mama, Viktorija, ne prestaje me podsjećati na sve što bih mogla izgubiti, dok ja pokušavam pronaći snagu da nastavim dalje. Kroz naše sukobe i ljubav, pitam se – jesam li ja zaista dobra majka?
Moje ime je Ivana i prije pet mjeseci postala sam majka djevojčice Lene. Zbog povratka na posao, bila sam prisiljena zaposliti dadilju, ali osjećaj nelagode me nije napuštao. Ono što sam otkrila putem skrivenih kamera zauvijek mi je promijenilo život i povjerenje u ljude.
Moja priča počinje trenutkom kada sam shvatila da nisam dobrodošla u život svog unuka. Unatoč svim pokušajima, poklonima i molbama, zid između mene i moje snahe postajao je sve viši. Sada, dok gledam slike svog unuka na mobitelu, pitam se gdje sam pogriješila i ima li nade za pomirenje.
Cijeli život sam provela u sjeni svoje starije sestre, noseći teret očekivanja i neprestanih usporedbi. Svaka moja odluka bila je pod povećalom, a majčina ljubav uvijek je imala uvjet. Danas, nakon dvadeset godina, pitam se gdje sam ja u toj priči i jesam li ikada imala pravo biti samo – ja.
Jučer mi je svekrva došla nenajavljeno na vrata. Odbila sam je pustiti unutra, iako mi je srce pucalo od grižnje savjesti. Ova priča je o borbi za vlastiti mir, granicama i onome što znači biti žena između dvije vatre.
Zovem se Ivana i radim kao medicinska sestra na odjelu neurološke rehabilitacije u Zagrebu. Svakodnevno gledam kako se obitelji raspadaju pred bolešću, ali ništa me nije pripremilo na dan kad sam morala nazvati brata pacijenta kojeg nitko nije htio doći pokupiti. Taj trenutak me natjerao da preispitam sve što znam o ljubavi, odgovornosti i granicama koje postavljamo prema vlastitoj krvi.
Prvi susret s Ivanovom majkom bio je poput hladnog tuša. Iako sam se trudila ostaviti dobar dojam, njezine riječi su me pogodile ravno u srce. Ovo je priča o borbi za ljubav, samopoštovanje i mjesto u obitelji koja me nije željela prihvatiti.
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.
Moje ime je Sanja i godinama sam bila maćeha djevojčici koju sam voljela kao svoje dijete. Kada me nije pozvala na svoje vjenčanje, moj svijet se srušio i ostala sam s pitanjem gdje sam pogriješila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Nakon četvrt stoljeća braka, pronašla sam poruke druge žene na mobitelu svog muža. Sve što sam mislila da znam o našem životu, srušilo se u jednom trenutku. Sada se pitam jesam li ikada zaista poznavala čovjeka s kojim sam dijelila svaki dan.
Zovem se Ljiljana i majka sam troje djece. Ova priča je o tome kako sam, nakon što su svi odrasli i otišli svojim putem, ostala sama u kući punoj uspomena, boreći se s osjećajem da više nisam potrebna onima koje najviše volim. Kroz sjećanja, pisma i rijetke telefonske pozive, pokušavam pronaći smisao u tišini koja je zamijenila nekadašnji smijeh.
Moj sin Adnan me izdao na način koji nikada nisam mogla zamisliti. Kroz ovu priču dijelim svoje osjećaje, unutarnje borbe i pokušaj da pronađem put između oprosta i vlastitog dostojanstva. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom.
