Moje ime je Ljubica i danas sam slučajno čula razgovor koji mi je slomio srce. Moja kćerka i unuka raspravljale su o tome treba li me smjestiti u dom za starije, iako sam tek započela novi život u svom stanu u Zagrebu. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesporazumima i snazi ljubavi koja nas veže, čak i kad nas boli.
Moja sestra Ana se udala, a naš mali stan postao je utočište za baku Nadu. Dok pokušavam izgraditi svoj život s Ivanom, osjećam kako se obiteljske dužnosti i ljubav prema baki sudaraju s mojim snovima i slobodom. Svaki dan je borba između zahvalnosti i osjećaja da smo svi zarobljeni u tuđim očekivanjima.
Pristala sam biti baka na puno radno vrijeme, vjerujući da pomažem svojoj djeci, ali ubrzo sam shvatila da sam izgubila sebe. Moja svakodnevica postala je rutina žrtvovanja, a zahvalnost je nestala iz naših odnosa. Sada se pitam gdje je granica između ljubavi i iskorištavanja.
Moje ime je Ivana i još uvijek osjećam težinu onog dana kad sam morala reći svojoj djeci da baka neće doći. U toj tišini između njihovih razočaranih pogleda i mog osjećaja nemoći, počela sam preispitivati sve što sam mislila da znam o obitelji, očekivanjima i granicama. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje odgovornost, a počinje pravo na vlastiti život.
