Sve je počelo jednim pozivom majci, kad sam shvatila da baka više ne može sama. Majčin odgovor me presjekao: ‘Baka ti je ostavila kuću, sad je red na tebe da se brineš o njoj.’ Od tog trenutka moj život se okrenuo naglavačke, a borba između dužnosti, ljubavi i vlastitih granica postala je svakodnevica.
Moje ime je Lana i nikada nisam mislila da ću maturu pamtiti po suzama, ali ne svojim. Ova priča je o mojoj baki Ruži, ženi koja je cijeli život žrtvovala snove zbog drugih, i o meni, koja sam odlučila da joj barem jedan san vratim. U noći kad su svi očekivali glamur i zabavu, ja sam izabrala ljubav i sjećanje.
Odrasla sam u sjeni stroge bake Ruže, čije su riječi i ruke često bile teže od bilo koje kazne. Sada, kad je stara i nemoćna, svi očekuju da joj oprostim, ali u meni još uvijek živi dijete koje se boji njenog pogleda. Pitanje oprosta postalo je teret koji me pritišće svakim danom sve više.
Ovo je priča o meni, Lejli, i mojoj baki Ankici, ženi koja me odgojila kad su me roditelji napustili. Nakon godina zajedničkog života i brige, skupila sam hrabrosti zamoliti je da mi prepiše kuću, ali ta odluka otvorila je stare rane i pokrenula lavinu obiteljskih sukoba. U ovoj ispovijesti suočavam se s pitanjima ljubavi, pohlepe i povjerenja, pitajući se gdje završava zahvalnost, a počinje sebičnost.
