Moje ime je Ljubica i cijeli život sam vjerovala da je obitelj najsvetija stvar koju imamo. Ali kad sam počela osjećati da mi se unuka Ena udaljava, srce mi se slomilo. Sada stojim pred najtežom odlukom u životu: boriti se za nju ili pustiti da je obiteljske nesuglasice zauvijek odvedu od mene.
Sve je počelo jednim pozivom majci, kad sam shvatila da baka više ne može sama. Majčin odgovor me presjekao: ‘Baka ti je ostavila kuću, sad je red na tebe da se brineš o njoj.’ Od tog trenutka moj život se okrenuo naglavačke, a borba između dužnosti, ljubavi i vlastitih granica postala je svakodnevica.
Moje ime je Lana i nikada nisam mislila da ću maturu pamtiti po suzama, ali ne svojim. Ova priča je o mojoj baki Ruži, ženi koja je cijeli život žrtvovala snove zbog drugih, i o meni, koja sam odlučila da joj barem jedan san vratim. U noći kad su svi očekivali glamur i zabavu, ja sam izabrala ljubav i sjećanje.
Odrasla sam u sjeni stroge bake Ruže, čije su riječi i ruke često bile teže od bilo koje kazne. Sada, kad je stara i nemoćna, svi očekuju da joj oprostim, ali u meni još uvijek živi dijete koje se boji njenog pogleda. Pitanje oprosta postalo je teret koji me pritišće svakim danom sve više.
Ovo je priča o meni, Lejli, i mojoj baki Ankici, ženi koja me odgojila kad su me roditelji napustili. Nakon godina zajedničkog života i brige, skupila sam hrabrosti zamoliti je da mi prepiše kuću, ali ta odluka otvorila je stare rane i pokrenula lavinu obiteljskih sukoba. U ovoj ispovijesti suočavam se s pitanjima ljubavi, pohlepe i povjerenja, pitajući se gdje završava zahvalnost, a počinje sebičnost.
