Jednog sparnog jutra dok sam slagala tanjure za doručak, brat Ivan je opet izbio u kuhinju s istom molbom: da preuzmem brigu o mami dok on rješava svoje poslove. U osvit dana, uz miris kave i stisnutih zuba, prokuhala sam od osjećaja da me ponovno iskorištava. Osjećaj umora se bori s grižnjom savjesti, a tu negdje u meni već danima tinja pitanje – gdje je granica onoga što činim iz ljubavi, a gdje prestajem biti ja?