Moje ime je Ivana i prošli tjedan slavila sam drugi rođendan svoje kćeri Lene. Iako je moj bivši suprug Dario zaboravio na taj dan, njegova majka Marija nije, što je izazvalo lavinu emocija i sukoba u mojoj obitelji. Kroz ovu priču proživljavam dilemu: treba li bivša svekrva imati pravo viđati unuku, čak i kad to izaziva nesuglasice s mojima najbližima?
Na drugi rođendan moje kćeri Lene, pojavila se njezina baka – moja bivša svekrva. To je pokrenulo lavinu emocija, starih rana i pitanja o tome što znači biti obitelj kad nas je njezin sin, moj bivši muž, potpuno napustio. Suočena s pritiscima i vlastitim strahovima, pokušavam odlučiti što je najbolje za Lenu, ali i za mene.
Na drugi rođendan moje kćeri, bivša svekrva, gospođa Ljubica, došla je s poklonom i suzama u očima, dok je moj bivši muž Ivan zaboravio na taj dan. Taj susret otvorio je stare rane i natjerao me da preispitam granice između prošlosti i budućnosti, između djetetove sreće i vlastite boli. Ostala sam razapeta između osjećaja krivnje, tuge i pitanja što je ispravno za moju malu Lejlu.
Sve je počelo jednim običnim telefonskim pozivom mog sina, a završilo preispitivanjem svega što sam mislila da znam o obitelji, oprostu i ljudskosti. U ovoj priči otkrivam kako sam, unatoč starim ranama i gorkim uspomenama, pronašla snagu da pomognem bivšoj svekrvi kad joj je bilo najteže. Možda će vas ova priča natjerati da se zapitate što biste vi učinili na mom mjestu.
Nakon razvoda od Daria, ostala sam sama s našim sinom Lukom. Dario je nestao iz našeg života, ali njegova majka, gospođa Marija, postala je moj najveći oslonac. Kroz suze, svađe i nepravdu, zajedno smo se borile za Luku, a njezina hrabrost me natjerala da tražim ono što mom sinu pripada.
Kad sam imala 25 godina, udala sam se za Dinu. Godinu dana kasnije, ostala sam sama s malim sinom i svekrvom koja je tvrdila da je ovo kuća njenog unuka. Dvadeset godina kasnije, još uvijek se borim za svoje mjesto pod suncem, rastrgana između prošlosti, ponosa i prava na novi početak.
