Zovem se Ivana i radim kao medicinska sestra na odjelu neurološke rehabilitacije u Zagrebu. Svakodnevno gledam kako se obitelji raspadaju pred bolešću, ali ništa me nije pripremilo na dan kad sam morala nazvati brata pacijenta kojeg nitko nije htio doći pokupiti. Taj trenutak me natjerao da preispitam sve što znam o ljubavi, odgovornosti i granicama koje postavljamo prema vlastitoj krvi.