Moje ime je Lejla i odrasla sam u zaboravljenom selu gdje su ljudi više vjerovali u strah nego u ljubav. Kada su svi odlučili da divlji konj mora nestati, pronašla sam snagu da se suprotstavim, iako sam i sama bila odbačena. Ovo je priča o tome kako sam, boreći se za život jednog konja, pronašla put do vlastitog spasa.
Zovem se Marija i rođenje mojih blizanaca, Ivana i Lejle, preokrenulo je moj život i podijelilo cijelo selo. Njihove razlike razotkrile su duboko ukorijenjene predrasude, izazvale bolne sukobe s mužem Damirom i mojim roditeljima, ali i probudile u meni snagu za borbu za istinu i ljubav. Ovo je priča o majčinskoj hrabrosti, boli i nadi u društvu koje teško prihvaća ono što ne razumije.
Oduvijek sam sanjala obnoviti kuću svojih pokojnih djedova u malom selu kraj Livna, ali svekrva je imala druge planove. Njene riječi, izgovorene s hladnoćom, zauvijek su promijenile moj odnos prema mužu i njegovoj obitelji. U ovoj priči proživljavam borbu između vlastitih snova i obiteljskih očekivanja, pitajući se gdje je granica između ljubavi i samopoštovanja.
Od prvog dana kada sam ostala sama s kćerkom u malom selu kraj Travnika, osjećala sam težinu pogleda i šapata iza leđa. Svaka moja odluka bila je pod povećalom, a ni vlastita porodica nije uvijek bila uz mene. Danas znam da snaga ne dolazi iz tuđeg prihvaćanja, nego iz borbe za sebe i svoje dijete.
Moja priča počinje u malom bosanskom selu, gdje sam kao samohrana majka postala glavna tema svih ogovaranja. Borila sam se s očekivanjima porodice, osuđujućim pogledima komšija i vlastitim strahovima, ali sam na kraju naučila da vrijedim sama po sebi. Iako sam danas ponosna što sama odgajam sina, ožiljci prošlosti još uvijek bole.
