Moje ime je Ivana i godinama živim u tišini, noseći teret neplodnosti i očekivanja svoje svekrve. Moj muž Dario ne nalazi snage reći istinu svojoj majci, pa svaka obiteljska okupljanja postaju mučna i bolna. Ovo je priča o borbi između ljubavi, srama i potrebe da konačno progovorim.
Moj muž, Ivan, nakon smrti svog brata, potpuno je posvetio sebe bratušinoj obitelji, a mene i našu djecu ostavio po strani. Osjećam se kao stranac u vlastitom domu, razapeta između razumijevanja njegove boli i vlastite potrebe za ljubavlju. Pitam se – imam li pravo tražiti da se vrati nama ili sam samo sebična?
Sve je počelo kad je moj muž, Ivan, s podsmijehom rekao: ‘Ma što je jedna večera, Ana, ne pravi dramu.’ Taj trenutak slomio je nešto u meni. Odlučila sam mu pokazati što znači kad žena prestane biti nevidljiva u vlastitoj kući.
Moje ime je Ivana i nalazim se u središtu obiteljske drame koja prijeti da razori sve što sam gradila s mužem Damirom. Nakon što su njegovi roditelji donijeli odluku koja ga je duboko povrijedila, naš brak i odnosi u obitelji postali su napeti do pucanja. Svakodnevno se pitam kako pronaći snagu za oprost i razumijevanje kad osjećaj nepravde ne prestaje gorjeti.
Sve je počelo jedne sparne sarajevske večeri kad mi je mama ponudila da se preselimo kod nje. Moj muž, Dario, nije mogao podnijeti pomisao da živimo pod tuđim krovom, čak ni ako je taj krov bio od moje majke. Između naše želje za samostalnošću i mamine potrebe da nas zaštiti, porodica se našla na rubu pucanja.
Moje ime je Ivan, imam 54 godine i živim u Sarajevu. Sve se promijenilo kad je u našu firmu došla Ana, žena koja me natjerala da preispitam svoj brak s Marinom i cijeli svoj život. Ovo je priča o ljubavi, izdaji, i pitanjima koja nas prate kad mislimo da smo već sve proživjeli.
Odrastao sam uz majku koja je radila tri posla da nas prehrani. Sada, kad sam i sam otac, radim noćnu smjenu kako bih svojoj porodici osigurao bolje sutra, ali supruga kao da ne vidi ni umor ni žrtvu. Svaka noć je borba s umorom, a svaki dan borba s nerazumijevanjem.
Nakon što sam rodila Leu i preselila se s mužem Ivanom u Sarajevo, život mi se okrenuo naglavačke. Moji roditelji, Nada i Zdravko, predložili su da se usele kod nas na godinu dana kako bi nam pomogli s bebom, ali nitko nije mogao predvidjeti koliko će to promijeniti naše odnose, svakodnevicu i mene samu. Ovo je priča o ljubavi, sukobima i neočekivanoj snazi obitelji.
Moj suprug Ivan stalno uspoređuje moje kuhanje s kuhanjem naše prijateljice Lejle, što u meni budi osjećaj nesigurnosti i ljutnje. Kroz svakodnevne borbe, pokušavam pronaći ravnotežu između vlastitih ambicija, obiteljskih očekivanja i tradicionalnih vrijednosti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje završava kompromis, a počinje gubitak sebe.
Sve je počelo jednim običnim ponedjeljkom kad mi je muž, Ivan, rekao da će njegova majka, gospođa Ljubica, useliti kod nas. Nisam mogla ni zamisliti koliko će to promijeniti našu svakodnevicu i koliko će me natjerati da preispitam vlastite granice i odnose u obitelji. Ova priča je o tome kako sam se borila za svoj mir, ali i za ljubav prema Ivanu, dok su se zidovi našeg doma tresli pod težinom neizgovorenih riječi.
Od trenutka kada je moja svekrva Ljubica prešla prag našeg stana, moj život se pretvorio u borbu za vlastiti mir i identitet. Kroz suze, svađe i tihe noći, pokušavala sam pronaći način da zaštitim svoju obitelj i sebe od njezine kontrole. Ovo je priča o tome kako sam, uz pomoć muža Amira i vlastite hrabrosti, napokon pronašla slobodu.
Moja priča počinje dramatično, odmah nakon rođenja našeg sina, kada je moja svekrva Ljubica odlučila da preuzme kontrolu nad našim životima. Borim se između ljubavi prema mužu Dariju i želje da zaštitim svoju obitelj od njezine pretjerane prisutnosti. Svakodnevne svađe, suze i osjećaj nemoći tjeraju me da se zapitam gdje je granica između poštovanja prema roditeljima i prava na vlastiti mir.
