Moje ime je Ivana i već godinama pokušavam održati mir u obitelji, iako osjećam da me svekrva nikada nije prihvatila. Kada je odlučila prodati kuću u kojoj svi živimo, naš brak i cijela obitelj našli su se pred raspadom. Ovo je priča o povjerenju, sebičnosti i borbi za zajedništvo u svijetu gdje su obiteljske vrijednosti na kušnji.
Jednog jutra, kad sam shvatila da više ne mogu izdržati, ostavila sam muža i djecu kod svekrve i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajima krivnje, ali i potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale izgubljeno u vlastitom životu.
Moje ime je Dario i mislio sam da će me nova, mlađa ljubav spasiti od svakodnevnice, ali sada, dok gledam svoju bivšu ženu Anu i sina Leona kako prolaze pored mene na ulici, shvaćam koliko sam pogriješio. Moja sadašnja supruga, Lejla, ne razumije moju tugu, a ja se gušim u osjećaju krivnje i čežnji za obitelji koju sam napustio. Svaki dan se pitam: mogu li ispraviti svoje greške ili je prekasno za nas troje?
Od prvog dana braka s Damirom, osjećala sam da njegova majka, Ankica, nikada neće prihvatiti mene kao dio njihove obitelji. Svaki njezin dolazak u naš stan bio je poput oluje koja ruši sve pred sobom, a Damir je uvijek bio rastrgan između mene i nje. Ova priča je moj pokušaj da pronađem mir u vlastitom domu, dok se borim s osjećajem da nikada neću biti dovoljno dobra za njegovu majku.
Prije manje od godinu dana preselili smo kod muževe majke na selo, misleći da će nam to donijeti mir i sigurnost. Umjesto toga, našli smo se u vrtlogu nesporazuma, kontrole i izgubljene slobode. Sada, svaki dan se pitam gdje je nestala ona stara ja i zašto sam dopustila da mi tuđa očekivanja kroje život.
Od trenutka kada je svekar ušao u naš stan, moj svijet se preokrenuo. Suprug i ja smo godinama gradili svoj mir, ali njegov dolazak donio je stare rane, nesigurnosti i svakodnevne sukobe. Ovo je priča o borbi za granice, ljubavi i vlastiti identitet u tuđem stanu.
