Još uvijek osjećam hladnoću te noći kad je tata spakovao kofer. Mama je tiho plakala u kuhinji, sestra Ena se povukla u sobu i ponavljala da će se sve popraviti, a ja sam, negdje između njihove boli i svog bijesa, pokušavao shvatiti gdje sam pogriješio. Ovo je priča o onoj noći, o tome kako sam učio živjeti bez njega i tražiti smisao dok se sve oko mene raspadalo.