Ovo je priča o meni, Jasmini, ženi iz Sarajeva koja pokušava održati porodicu na okupu dok suprug Emir sve više nestaje iz našeg zajedničkog života. Svakodnevno balansiram između posla, djece i kućnih obaveza, osjećajući se sve usamljenije i nevidljivije. Kroz unutrašnje borbe, sukobe i tišinu doma, pitam se: gdje sam nestala ja?
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.
Od prvog dana sam vjerovala da je moja svekrva sretna što pomaže s djecom, ali istina je bila mnogo složenija. Tek kad sam čula njene suze iza zatvorenih vrata, shvatila sam koliko sam bila slijepa za njene potrebe. Ova priča je moj pokušaj da ispravim nepravdu i pitam se – koliko često zaista slušamo one koji nam najviše pomažu?