Ovo je priča o meni, Jasmini, majci troje djece koja je cijeli život žrtvovala za svoju obitelj, a ipak sam se jednog dana našla sama za stolom. Kroz svakodnevne borbe, nesporazume i neizgovorene riječi, pokušavam shvatiti gdje sam pogriješila i zašto su moji najmiliji zaboravili na mene. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv svima da ne zaborave one koji ih najviše vole.
Moj svijet se srušio kad je moj muž Emir iznenada preminuo. Ostala sam sama s troje male djece i majkom koja je odbila pomoći, suočena s borbom za preživljavanje i svakodnevnim nerazumijevanjem. Ovo je moja priča o obiteljskim sukobima, razočaranju i snazi koju sam pronašla u sebi.
Odrasla sam uz roditeljske savjete da ne brinem previše o dečkima, ali sudbina je htjela da se udam za svoju srednjoškolsku ljubav. S dvoje djece i još uvijek zaljubljena, suočavam se s neobičnim očekivanjima i predrasudama susjeda koji su vjerovali da gradimo kuću za našu kćer i njihovog sina. Ova priča otkriva kako su tuđe pretpostavke i obiteljske tajne zamalo uništile ono što smo gradili godinama.
Od prvog trenutka kad je Lena izgovorila naše tajno slovo, znala sam da nešto nije u redu. Morala sam birati između tišine i istine, između mira u obitelji i sigurnosti vlastitog djeteta. Ovo je priča o tome kako sam naučila da povjerenje između majke i kćeri vrijedi više od bilo koje tajne.
U trenutku kad sam čula kako Dino viče na našu kćer, znala sam da nešto nije u redu. Naša priča o razvodu i zajedničkom roditeljstvu pretvorila se u borbu s njegovim umorom, tugom i neispunjenim očekivanjima. Kroz svakodnevne sukobe, pokušavam pronaći snagu za sebe i našu djecu, pitajući se gdje smo točno pogriješili.
U ovoj priči opisujem kako je običan godišnji odmor prerastao u najtežu borbu mog života. Ostavila sam sina kod svoje majke, vjerujući da je to najsigurnije mjesto, ali sam se suočila s obiteljskim tajnama i vlastitim pogreškama. Kroz tjedan pun drame, otkrivam što znači biti majka i koliko daleko sam spremna ići za sreću svog djeteta.
Vraćam se nakon dvadeset godina rada u Njemačkoj, s nadom da ću napokon biti dio života svoje djece. Sve što sam zaradio, uložio sam u njihovu budućnost, ali sada, kad mi je najteže, osjećam se kao stranac u vlastitoj obitelji. Pokušavam shvatiti gdje sam pogriješio i zašto su mi svi okrenuli leđa.
Na dan kada je moj brat Ivan poklonio sav svoj rođendanski novac Adnanu, naš mali grad se probudio iz učmalosti. Njegova gesta nije samo promijenila Adnanov život, već je i našu obitelj natjerala da preispita vlastite vrijednosti i predrasude. Ovo je priča o tome kako jedno malo srce može pokrenuti lavinu promjena, ali i o boli koju nosi kad se suočiš s nerazumijevanjem najbližih.
Jednog kišnog popodneva shvatila sam da su me vlastita djeca zaboravila. Sve sam im dala, a sada sjedim sama u praznoj kući, razmišljajući o tome kako ću im poslati posljednje upozorenje: ili će mi pomoći, ili ću prodati dom koji sam gradila za njih. Ova priča je moj vapaj za dostojanstvom i ljubavlju koje sam godinama nesebično davala.
Nedjeljni ručak kod svekrve pretvorio se u najgoru scenu mog života kad su uvrede na račun moje djece i mene prešle svaku granicu. Moj suprug Ivan je šutio, a ja sam prvi put odlučila podići glas i braniti svoju obitelj. Od tog dana, naša obiteljska dinamika se zauvijek promijenila i još uvijek se pitam jesam li napravila pravu stvar.
Jedne olujne noći, dok gromovi paraju nebo iznad našeg starog stana u Sarajevu, prisjećam se kako je ljubav između mene i Dine postala samo sjećanje, a naša djeca, Lejla i Filip, sve više bježe iz kuće. Ovo je priča o tome kako sam pokušavala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji, dok su svi oko mene već odustali. Pitam se: može li se ponovno izgraditi dom tamo gdje su ostale samo ruševine?
Ovo je moja priča o razvodu, izdaji i boli koju osjećam jer su mi djeca okrenula leđa. Nakon godina borbe s mužem koji me varao i emocionalno zlostavljao, skupila sam hrabrost da ga napustim, ali nisam očekivala da će me vlastita djeca osuditi. Sada se pitam kako vratiti njihovo povjerenje i ljubav, dok se borim sa samoćom i osjećajem krivnje.
