Gledala sam kako moj brat Ivan cijeli život žrtvuje sebe za svoju djecu, a kad mu je zdravlje počelo propadati, ostao je sam. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu krivnju, obiteljske sukobe i tražim odgovor gdje smo pogriješili. Je li ljubav i žrtva danas uopće više nešto što vrijedi?
Moje ime je Vesna Kovačević i upravo sam saznala da me muž vara. Naša djeca, Ana i Filip, postali su kolateralne žrtve naše tihe borbe, a ja stojim pred najtežom odlukom u životu: trebam li ih zaštititi od istine ili im dopustiti da sami shvate što se događa? Ova priča je moj vapaj, ali i poziv svima koji su se našli na raskrižju između roditeljske zaštite i poštovanja dječje zrelosti.
Na drugi rođendan moje kćeri, bivša svekrva, gospođa Ljubica, došla je s poklonom i suzama u očima, dok je moj bivši muž Ivan zaboravio na taj dan. Taj susret otvorio je stare rane i natjerao me da preispitam granice između prošlosti i budućnosti, između djetetove sreće i vlastite boli. Ostala sam razapeta između osjećaja krivnje, tuge i pitanja što je ispravno za moju malu Lejlu.
Godinama sam živjela sama, zaboravljena od vlastite djece. Tek kad sam spomenula da ću kuću ostaviti nećakinji, svi su se odjednom pojavili, puni lažne brige. Sada se pitam vrijedi li išta majčina ljubav kad je imovina jedino što ih zanima.
Moje ime je Ljiljana i nakon što sam cijeli život posvetila svojoj djeci, sada sjedim sama u stanu u Sarajevu, osjećajući se zaboravljeno i izdano. Nakon godina žrtvovanja, odlučila sam im postaviti ultimatum, ali sada se pitam jesam li pogriješila. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i savjetom.
Godinama sam radio u Njemačkoj, daleko od Sarajeva i svoje djece, kako bih im osigurao bolji život. Kupio sam im stanove, ali sam se bojao da sam izgubio njihovu ljubav. Tek kad sam se vratio, shvatio sam što znači pravi dom.
Moje ime je Ivana i živim na rubu između ponosa i očaja, gledajući kako moj sin Filip prima poklone koje ne smije zadržati. Moji svekar i svekrva, bogati i hladni, poklanjaju mu igračke samo dok je kod njih, a meni ostavljaju osjećaj nemoći i srama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje: što znači prava ljubav prema unuku?
Zovem se Filip i imam šest godina. Na svoj rođendan odlučio sam pokloniti sve što sam dobio kako bih pomogao prijatelju iz razreda, ne znajući da će ta odluka pokrenuti lavinu događaja u mojoj obitelji i cijelom naselju. Ovo je priča o hrabrosti, ljubavi i tome kako jedno malo srce može promijeniti svijet oko sebe.
Sjedim na rubu kreveta, slušam kako se djeca svađaju oko zadnjeg komada kruha, a srce mi se steže jer večeras nemam što staviti na stol. Ova priča je moj vapaj, moj pokušaj da objasnim kako izgleda kad majka daje sve, a opet nije dovoljno. Možda će netko prepoznati sebe u mojim suzama i tišini koja ostane kad djeca zaspu gladna.
Sve je počelo jednim običnim telefonskim pozivom mog sina, a završilo preispitivanjem svega što sam mislila da znam o obitelji, oprostu i ljudskosti. U ovoj priči otkrivam kako sam, unatoč starim ranama i gorkim uspomenama, pronašla snagu da pomognem bivšoj svekrvi kad joj je bilo najteže. Možda će vas ova priča natjerati da se zapitate što biste vi učinili na mom mjestu.
Moje ime je Ljubica i nakon 35 godina žrtvovanja za svoju obitelj, osjećam se kao stranac u vlastitoj kući. U trenutku slabosti izgovorila sam djeci riječi koje su me proganjale – zaprijetila sam da ću otići u dom za starije. Sada, dok gledam kako se naš odnos raspada, pitam se jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
U subotu ujutro, nakon dvadeset godina braka, moj muž Ivan mi je priznao da nikada nije želio imati djecu, već je to učinio samo zbog mene. Ta rečenica me slomila i natjerala da preispitam cijeli naš zajednički život, našu kćerku Lejlu i sve odluke koje smo donosili. Kroz suze i ljutnju, pokušavam pronaći smisao u svemu što smo izgradili i pitam se što dalje.
