Godinama sam živjela sama, zaboravljena od vlastite djece. Tek kad sam spomenula da ću kuću ostaviti nećakinji, svi su se odjednom pojavili, puni lažne brige. Sada se pitam vrijedi li išta majčina ljubav kad je imovina jedino što ih zanima.
Moje ime je Ljiljana i nakon što sam cijeli život posvetila svojoj djeci, sada sjedim sama u stanu u Sarajevu, osjećajući se zaboravljeno i izdano. Nakon godina žrtvovanja, odlučila sam im postaviti ultimatum, ali sada se pitam jesam li pogriješila. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i savjetom.
Godinama sam radio u Njemačkoj, daleko od Sarajeva i svoje djece, kako bih im osigurao bolji život. Kupio sam im stanove, ali sam se bojao da sam izgubio njihovu ljubav. Tek kad sam se vratio, shvatio sam što znači pravi dom.
Moje ime je Ivana i živim na rubu između ponosa i očaja, gledajući kako moj sin Filip prima poklone koje ne smije zadržati. Moji svekar i svekrva, bogati i hladni, poklanjaju mu igračke samo dok je kod njih, a meni ostavljaju osjećaj nemoći i srama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje: što znači prava ljubav prema unuku?
Zovem se Filip i imam šest godina. Na svoj rođendan odlučio sam pokloniti sve što sam dobio kako bih pomogao prijatelju iz razreda, ne znajući da će ta odluka pokrenuti lavinu događaja u mojoj obitelji i cijelom naselju. Ovo je priča o hrabrosti, ljubavi i tome kako jedno malo srce može promijeniti svijet oko sebe.
Sjedim na rubu kreveta, slušam kako se djeca svađaju oko zadnjeg komada kruha, a srce mi se steže jer večeras nemam što staviti na stol. Ova priča je moj vapaj, moj pokušaj da objasnim kako izgleda kad majka daje sve, a opet nije dovoljno. Možda će netko prepoznati sebe u mojim suzama i tišini koja ostane kad djeca zaspu gladna.
Sve je počelo jednim običnim telefonskim pozivom mog sina, a završilo preispitivanjem svega što sam mislila da znam o obitelji, oprostu i ljudskosti. U ovoj priči otkrivam kako sam, unatoč starim ranama i gorkim uspomenama, pronašla snagu da pomognem bivšoj svekrvi kad joj je bilo najteže. Možda će vas ova priča natjerati da se zapitate što biste vi učinili na mom mjestu.
Moje ime je Ljubica i nakon 35 godina žrtvovanja za svoju obitelj, osjećam se kao stranac u vlastitoj kući. U trenutku slabosti izgovorila sam djeci riječi koje su me proganjale – zaprijetila sam da ću otići u dom za starije. Sada, dok gledam kako se naš odnos raspada, pitam se jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
U subotu ujutro, nakon dvadeset godina braka, moj muž Ivan mi je priznao da nikada nije želio imati djecu, već je to učinio samo zbog mene. Ta rečenica me slomila i natjerala da preispitam cijeli naš zajednički život, našu kćerku Lejlu i sve odluke koje smo donosili. Kroz suze i ljutnju, pokušavam pronaći smisao u svemu što smo izgradili i pitam se što dalje.
Moje ime je Ivana i nakon godina boli i izdaje, bivši muž me zamolio da mu dopustim oproštaj sa sinom. U meni se bore bijes, tuga i strah od ponovnog otvaranja starih rana, ali osjećam odgovornost prema našem djetetu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i mudrost u najtežem trenutku majčinstva.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo kad sam, zbog muževe majke, morala birati između vlastite sreće i tuđih dugova. Dok sam pokušavala spasiti obitelj od financijske propasti, izgubila sam dragocjeno vrijeme sa svojim sinom. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje je granica žrtve za tuđu obitelj?
Sve je počelo bezazleno, ali jedna dječja želja i nekoliko nespretnih riječi mog muža zauvijek su promijenili moje prijateljstvo s Ivanom. U trenutku sam shvatila koliko su roditeljske opsesije i nesigurnosti snažne, a koliko lako mogu uništiti godine povjerenja. Sada se pitam jesmo li mi odrasli zapravo gori od djece kad je riječ o ljubomori i povrijeđenosti.
