Usred zaglušujuće tišine, gledam u praznu sobu gdje je nekad spavala moja sestrična Anela. U mislima mi je još uvijek ona noć kad sam kroz drhtave usne izgovorila: ‘Zašto si to napravila, Anela?’ Ništa u mom životu nije bilo isto otkako sam je pustila u svoj dom i srce, vjerujući u obitelj više nego u sebe.
Moje ime je Ivana i moje srce još uvijek nosi težinu dana kad je vila gospođe Ankice postala naša, a mjesto u kojem živim postalo bojno polje između susjedstva i obitelji. U jednom trenu činilo se da smo Darijo i ja nepravedno nagrađeni bogatstvom, a idućeg da smo izgubili mir, prijatelje i voljene zbog tuđih sudbina i vlastite savjesti. Ovo je priča o tome kako su ljubav, zavist i oprost isprepleli naše živote na način koji nikada neću zaboraviti.
Ja sam Ivana, majka iz Zagreba, i večeras sam prvi put u životu gledala svoju djecu kako idu na spavanje gladna. Ova priča je o svakodnevnoj borbi, sramu i granicama majčinske ljubavi. Možda će se netko prepoznati u mojoj tišini, dok suze klize niz lice, a djeca sanjaju o toplom obroku.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam saznala da dijete koje sam nosila kući iz bolnice nije moje. Godinama smo suprug Emir i ja pokušavali dobiti dijete, a kad smo napokon uspjeli, sudbina nam je zadala najteži udarac. Ova priča je o boli, izborima i ljubavi koja ne poznaje granice.