Sve je počelo jedne hladne prosinačke večeri kad sam, drhteći od gladi i straha, stajala pred blagajnom male trgovine na Trešnjevci. Nisam mogla vjerovati što radim, ali glad moje djece bila je jača od srama. Tada je u trgovinu ušao policajac, a moj život se zauvijek promijenio.
Zovem se Božena i cijeli život sam bila stub svoje porodice. Nakon što mi je kćerka otišla raditi u Njemačku, ostala sam sama s unukom, vjerujući da ću mu biti dom i podrška. No, kad sam shvatila da me vidi samo kao izvor novca, moj svijet se srušio i počela sam sumnjati u vlastitu vrijednost.
Sjedim na rubu kreveta, slušam kako se djeca svađaju oko zadnjeg komada kruha, a srce mi se steže jer večeras nemam što staviti na stol. Ova priča je moj vapaj, moj pokušaj da objasnim kako izgleda kad majka daje sve, a opet nije dovoljno. Možda će netko prepoznati sebe u mojim suzama i tišini koja ostane kad djeca zaspu gladna.