Na dan kad sam mamu morao odvesti u dom, osjećao sam se kao izdajnik. Među njezinim stvarima pronašao sam pisma koja su promijenila sve što sam mislio o našem odnosu. Suočen s prošlošću i neizvjesnom budućnošću, shvatio sam koliko je teško biti roditelj vlastitom roditelju.
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala reći svom očuhu Ivanu da više ne može ostati sam u staroj kući na kraju sela. Kao samohrana majka male Lejle, rastrgana sam između brige za dijete i odgovornosti prema čovjeku koji me odgojio. Ova priča je o boli, otporu, ali i o pronalasku novog smisla zajedništva.
Moje ime je Ivana i nalazim se u središtu obiteljske drame koja prijeti da razori sve što sam gradila s mužem Damirom. Nakon što su njegovi roditelji donijeli odluku koja ga je duboko povrijedila, naš brak i odnosi u obitelji postali su napeti do pucanja. Svakodnevno se pitam kako pronaći snagu za oprost i razumijevanje kad osjećaj nepravde ne prestaje gorjeti.
Moje ime je Iva. Prije pet godina, kao studentica u Zagrebu, neočekivano sam postala majka malog Leona. Prepustila sam ga roditeljima, vjerujući da ću kasnije imati vremena za njega, ali sudbina je imala druge planove. Tek nakon tragične nesreće, shvatila sam koliko sam ga zapravo voljela i što znači biti majka.
Moje ime je Lejla i nikada nisam mislila da će me izdaja voljene osobe toliko promijeniti. Nakon što me Emir ostavio zbog mojih nesigurnosti i promjena kroz koje sam prolazila, moj svijet se srušio. Pet godina kasnije, sudbina nas je ponovo spojila, ali ništa više nije bilo isto.
U subotu ujutro, nakon dvadeset godina braka, moj muž Ivan mi je priznao da nikada nije želio imati djecu, već je to učinio samo zbog mene. Ta rečenica me slomila i natjerala da preispitam cijeli naš zajednički život, našu kćerku Lejlu i sve odluke koje smo donosili. Kroz suze i ljutnju, pokušavam pronaći smisao u svemu što smo izgradili i pitam se što dalje.
Sve je počelo jednim pozivom moje sestre Ivane, koja me zamolila da preuzmem brigu o našem didi Ivi jer ona više nije mogla sama. Isprva sam bila puna otpora, ali kroz zajedničke dane i vrtlarenje, pronašli smo izgubljenu bliskost i smisao. Ova priča je o obitelji, žrtvi i neočekivanoj sreći koja se rodi kad najmanje očekuješ.
Moje ime je Dino i sa sedam godina sam saznao da imam tešku bolest. Kroz bol, strah i neizvjesnost, pronašao sam snagu u ljubavi svoje porodice i muzici. Na porodičnom okupljanju, pjesmom sam ispričao svoju priču i dotakao srca svih prisutnih.
Oduvijek sam vjerovala da je moj otac izdao našu obitelj, ali istina koju sam otkrila o majci promijenila je sve što sam mislila da znam. Kroz bolne razgovore, obiteljske tajne i suočavanje s prošlošću, morala sam odlučiti kome ću vjerovati i kako ću nastaviti dalje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim što znači oprostiti i kako živjeti s istinom koja boli.
Sve je počelo jednim običnim danom, kad sam čula riječi koje su mi slomile srce. Moj sin Petar, moj ponos i radost, izgovorio je nešto što nikad neću zaboraviti. Od tog trenutka, naš dom više nije bio isti, a ja sam se morala suočiti s istinom o sebi, svojoj obitelji i ljubavi koju sam godinama gradila.
Moje ime je Ivana i nakon godina boli i izdaje, bivši muž me zamolio da mu dopustim oproštaj sa sinom. U meni se bore bijes, tuga i strah od ponovnog otvaranja starih rana, ali osjećam odgovornost prema našem djetetu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i mudrost u najtežem trenutku majčinstva.
Jednog jutra zazvonio je telefon i moj svijet se srušio. Poziv iz hitne pomoći zbog čovjeka kojeg sam pokušavala zaboraviti otvorio je stare rane i prisilio me da se suočim s istinom o svojoj prošlosti. Ovo je priča o obiteljskim tajnama, izdaji i traženju oprosta u srcu Zagreba.
