Moja pastorka, Lana, nije me pozvala na svoje vjenčanje. Moj muž Ivan je bijesan, a ja se osjećam izdano i nevidljivo. Dok se obiteljske tenzije rasplamsavaju, pitam se gdje sam pogriješila i ima li nade za nas.
Moje ime je Ivana i još uvijek osjećam težinu onog dana kad sam morala reći svojoj djeci da baka neće doći. U toj tišini između njihovih razočaranih pogleda i mog osjećaja nemoći, počela sam preispitivati sve što sam mislila da znam o obitelji, očekivanjima i granicama. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje odgovornost, a počinje pravo na vlastiti život.
Od prvog dana sam vjerovala da je moja svekrva sretna što pomaže s djecom, ali istina je bila mnogo složenija. Tek kad sam čula njene suze iza zatvorenih vrata, shvatila sam koliko sam bila slijepa za njene potrebe. Ova priča je moj pokušaj da ispravim nepravdu i pitam se – koliko često zaista slušamo one koji nam najviše pomažu?
Moja svekrva i ja nikada nismo imale jednostavan odnos. Sve je kulminiralo jednim neplaniranim dolaskom koji je promijenio našu obitelj zauvijek. Kroz suze, tišinu i riječi koje su dugo čekale da budu izgovorene, naučila sam što znači oprostiti i biti shvaćena.
