Deset godina sam u braku s Damirom, živeći između ljubavi, rutine i neizgovorenih želja. Osjećam se zarobljeno u ulozi domaćice, dok moj identitet polako nestaje ispod slojeva svakodnevnih obaveza. Pitam se, ima li nade da me ponovno vidi kao ženu, a ne samo kao majku i čistačicu?
Nakon što sam otišla u penziju, zajedno s mužem sam stvorila vrt iz snova, vjerujući da će postati mjesto okupljanja i sreće za cijelu porodicu. Međutim, neočekivana reakcija moje snahe otvorila je stare rane i pokrenula lavinu neizgovorenih riječi, tuge i nesporazuma. Ovo je priča o tome kako tišina i neizrečene emocije mogu uništiti i najljepše snove.
Moja svakodnevica je ispunjena napetostima između mene i svekrve, koja stalno priča kako joj nedostaju unuci, ali nikad nema vremena za njih. Kroz ovu priču otkrivam složene odnose, neizrečene zamjerke i borbu za ravnotežu između obitelji i osobnih granica. Na kraju se pitam – gdje je granica između iskrene želje i praznih riječi?
Odrasla sam u Sarajevu, odgajala petero djece, vjerujući da će ljubav biti dovoljna da nas sve drži zajedno. S godinama su se moji sinovi udaljili, a kćeri postale moj oslonac, ostavljajući me s pitanjem gdje sam pogriješila. Sada, u tišini svog stana, preispitujem prošlost i tražim odgovore u neizgovorenim riječima.
Ovo je priča o meni, Jasni, majci koja je cijeli život posvetila sinu, a sada stoji pred njegovim vratima, nemoćna pred njegovom šutnjom. Kroz bol, sjećanja i neizgovorene riječi, pokušavam shvatiti gdje sam pogriješila i kako preživjeti kad te vlastito dijete odbaci. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje svima: što ostaje majci kad nestane sve ono za što je živjela?
Moje ime je Lejla i cijeli život sam pokušavala biti dovoljna – prvo roditeljima, zatim sebi, a na kraju čovjeku koji je u moj svijet ušao s djetetom iz prvog braka. Ova priča je o borbi za ljubav, prihvaćanje i granicama koje postavljamo iz straha da ne budemo povrijeđeni. Pitanje je: može li se istinski voljeti nekoga tko nikada nije prestao biti stranac?
Moj muž, Ivan, nakon smrti svog brata, potpuno je posvetio sebe bratušinoj obitelji, a mene i našu djecu ostavio po strani. Osjećam se kao stranac u vlastitom domu, razapeta između razumijevanja njegove boli i vlastite potrebe za ljubavlju. Pitam se – imam li pravo tražiti da se vrati nama ili sam samo sebična?
Moje ime je Ivana i deset godina sam živjela u sjeni svekrvine hladnoće, pokušavajući zaštititi svog sina Leona od njenih oštrih riječi i stalnih usporedbi. Moj muž Dario nikada nije imao snage suprotstaviti se svojoj majci, a ja sam se osjećala kao uljez u vlastitoj obitelji. Sve je kulminiralo jedne zimske večeri, kada sam napokon morala odlučiti hoću li ostati šutjeti ili ću napokon progovoriti.
Sve je počelo jednim pozivom usred kišne noći, kad sam shvatila da sam za svog sina postala samo netko tko uskače kad zatreba. Kroz priču o obiteljskoj udaljenosti, razvodu i boli, pokušavam pronaći smisao u svemu što se dogodilo i pitam se gdje sam pogriješila. Moja unuka Zoja nije kriva za ništa, ali kako da zaboravim koliko sam se udaljila od vlastitog sina?
Ovo je priča o meni, Jasmini, ženi iz Sarajeva koja pokušava održati porodicu na okupu dok suprug Emir sve više nestaje iz našeg zajedničkog života. Svakodnevno balansiram između posla, djece i kućnih obaveza, osjećajući se sve usamljenije i nevidljivije. Kroz unutrašnje borbe, sukobe i tišinu doma, pitam se: gdje sam nestala ja?
