Nikad nisam mislila da ću doći do toga da mi je posao utočište, a vlastiti dom mjesto gdje mi srce lupa od nervoze. Moj muž, Ivan, nekad je bio moj oslonac, a sada je izvor moje tjeskobe. Svakodnevno biram ostati duže na poslu, samo da ne moram slušati njegove prigovore i gledati ga kako se pretvara u nekoga koga više ne prepoznajem.
Moja unuka Ema se povlači u sebe, a ja, njena baka, osjećam nemoć dok gledam kako se gubi između svađa njene majke i sestre. Svaka moja riječ kao da pogoršava situaciju, ali šutnja me izjeda. Pitanje je: imam li pravo i snagu da se umiješam i možda promijenim tok naše porodične sudbine?
Moje ime je Ljubica i cijeli život sam vjerovala da je obitelj najsvetija stvar koju imamo. Ali kad sam počela osjećati da mi se unuka Ena udaljava, srce mi se slomilo. Sada stojim pred najtežom odlukom u životu: boriti se za nju ili pustiti da je obiteljske nesuglasice zauvijek odvedu od mene.
Zovem se Vesna i svaki put kad zazvoni mobitel, srce mi preskoči. Moja kćerka Iva javlja se samo kad joj treba novac, a između nas zjapi tišina koju ne znam kako premostiti. Ovo je priča o boli, krivnji i pokušaju da vratim izgubljenu bliskost sa svojim djetetom.
U ovoj priči, ja sam Lejla, bivša pjevačica iz Sarajeva, koja se nakon godina slave bori s tišinom u vlastitoj kući. Moja kćerka Aurora objavljuje moju fotografiju na društvenim mrežama, ali iza osmijeha i nove frizure krije se duboka tuga zbog udaljenosti između nas. Kroz sukobe, neizgovorene riječi i sjećanja na prošlost, pokušavam pronaći put do nje i same sebe.
Deset godina sam u braku s Damirom, živeći između ljubavi, rutine i neizgovorenih želja. Osjećam se zarobljeno u ulozi domaćice, dok moj identitet polako nestaje ispod slojeva svakodnevnih obaveza. Pitam se, ima li nade da me ponovno vidi kao ženu, a ne samo kao majku i čistačicu?
Nakon što sam otišla u penziju, zajedno s mužem sam stvorila vrt iz snova, vjerujući da će postati mjesto okupljanja i sreće za cijelu porodicu. Međutim, neočekivana reakcija moje snahe otvorila je stare rane i pokrenula lavinu neizgovorenih riječi, tuge i nesporazuma. Ovo je priča o tome kako tišina i neizrečene emocije mogu uništiti i najljepše snove.
Moja svakodnevica je ispunjena napetostima između mene i svekrve, koja stalno priča kako joj nedostaju unuci, ali nikad nema vremena za njih. Kroz ovu priču otkrivam složene odnose, neizrečene zamjerke i borbu za ravnotežu između obitelji i osobnih granica. Na kraju se pitam – gdje je granica između iskrene želje i praznih riječi?
Odrasla sam u Sarajevu, odgajala petero djece, vjerujući da će ljubav biti dovoljna da nas sve drži zajedno. S godinama su se moji sinovi udaljili, a kćeri postale moj oslonac, ostavljajući me s pitanjem gdje sam pogriješila. Sada, u tišini svog stana, preispitujem prošlost i tražim odgovore u neizgovorenim riječima.
Ovo je priča o meni, Jasni, majci koja je cijeli život posvetila sinu, a sada stoji pred njegovim vratima, nemoćna pred njegovom šutnjom. Kroz bol, sjećanja i neizgovorene riječi, pokušavam shvatiti gdje sam pogriješila i kako preživjeti kad te vlastito dijete odbaci. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje svima: što ostaje majci kad nestane sve ono za što je živjela?
Moje ime je Lejla i cijeli život sam pokušavala biti dovoljna – prvo roditeljima, zatim sebi, a na kraju čovjeku koji je u moj svijet ušao s djetetom iz prvog braka. Ova priča je o borbi za ljubav, prihvaćanje i granicama koje postavljamo iz straha da ne budemo povrijeđeni. Pitanje je: može li se istinski voljeti nekoga tko nikada nije prestao biti stranac?
Moj muž, Ivan, nakon smrti svog brata, potpuno je posvetio sebe bratušinoj obitelji, a mene i našu djecu ostavio po strani. Osjećam se kao stranac u vlastitom domu, razapeta između razumijevanja njegove boli i vlastite potrebe za ljubavlju. Pitam se – imam li pravo tražiti da se vrati nama ili sam samo sebična?
