Milena: Kad krv nije dovoljna
Sjedim na rubu kreveta, drhtavih ruku, dok iz dnevne sobe dopire glas moje kćeri Ivane, oštar i umoran. Cijeli život sam joj bila oslonac, a sada osjećam da joj smetam, da sam joj teret. U ovoj tišini, između zidova našeg stana u Sarajevu, pitam se gdje je nestala ona ljubav za koju sam vjerovala da je vječna.