Ja sam Ivana, majka iz Zagreba, i večeras sam prvi put u životu gledala svoju djecu kako idu na spavanje gladna. Ova priča je o svakodnevnoj borbi, sramu i granicama majčinske ljubavi. Možda će se netko prepoznati u mojoj tišini, dok suze klize niz lice, a djeca sanjaju o toplom obroku.
Jednog jesenjeg petka, otišla sam kod svoje ćerke Lejle u Sarajevo, ne sluteći da će jedan slučajno prislušani razgovor promijeniti naš odnos zauvijek. Tog vikenda sam izgubila iluzije o našem savršenom odnosu, ali sam pronašla snagu da se suočim s istinom i postavim pitanje koje me proganja: poznajemo li zaista one koje najviše volimo? Ova priča je moj pokušaj da razumijem, oprostim i nastavim dalje.
Zovem se Viktor i još uvijek osjećam miris bakine juhe, dok mi u ušima odzvanja šapat školskih podsmijeha. Odrastao sam u siromaštvu, ali uz bakinu ljubav naučio sam što znači biti čovjek. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim sukobima i toplini koja može rastopiti i najhladnije srce.
Moja priča počinje u malom bosanskom selu, gdje sam kao samohrana majka postala glavna tema svih ogovaranja. Borila sam se s očekivanjima porodice, osuđujućim pogledima komšija i vlastitim strahovima, ali sam na kraju naučila da vrijedim sama po sebi. Iako sam danas ponosna što sama odgajam sina, ožiljci prošlosti još uvijek bole.
Ovo je priča o meni, Ankici, ženi koja je cijeli život podredila obitelji, a sada, u vlastitoj kući, osjeća se kao stranac. Nakon što se moj sin Ivan oženio s Marinom, naš odnos se promijenio – napetost raste, a ja šutim i trpim. Kroz svakodnevne sukobe i tišinu, pitam se gdje sam pogriješila i ima li za nas još nade.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom moje kćeri, moleći me da pričuvam unuka na nekoliko dana. Nisam ni slutila da će ti dani prerasti u tjedne, a moj miran život u mirovini postati vrtlog brige, nesporazuma i neizvjesnosti. Sada, nakon svega, pitam se gdje je granica između pomoći i žrtvovanja vlastitog života.
Sjedim na rubu kreveta, slušam kako se djeca svađaju oko zadnjeg komada kruha, a srce mi se steže jer večeras nemam što staviti na stol. Ova priča je moj vapaj, moj pokušaj da objasnim kako izgleda kad majka daje sve, a opet nije dovoljno. Možda će netko prepoznati sebe u mojim suzama i tišini koja ostane kad djeca zaspu gladna.
Odrastao sam uz majku koja je radila tri posla da nas prehrani. Sada, kad sam i sam otac, radim noćnu smjenu kako bih svojoj porodici osigurao bolje sutra, ali supruga kao da ne vidi ni umor ni žrtvu. Svaka noć je borba s umorom, a svaki dan borba s nerazumijevanjem.
Nakon razvoda od Daria, ostala sam sama s našim sinom Lukom. Dario je nestao iz našeg života, ali njegova majka, gospođa Marija, postala je moj najveći oslonac. Kroz suze, svađe i nepravdu, zajedno smo se borile za Luku, a njezina hrabrost me natjerala da tražim ono što mom sinu pripada.
