Ostala sam sama nakon smrti muža, a moja djeca, Ivana i Dario, ne žele da živim s njima. Kroz bolne razgovore, tišinu i vlastite sumnje, pokušavam pronaći smisao i dostojanstvo u godinama kada mi je najpotrebnije. Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razumijevanje među generacijama.
Moje ime je Ljubica i danas sam slučajno čula razgovor koji mi je slomio srce. Moja kćerka i unuka raspravljale su o tome treba li me smjestiti u dom za starije, iako sam tek započela novi život u svom stanu u Zagrebu. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesporazumima i snazi ljubavi koja nas veže, čak i kad nas boli.
Moj otac, Dragan, odlučio je otići u prijevremenu mirovinu i doselio se kod mene, očekujući da ga uzdržavam, iako sam sama na porodiljnom. Svakodnevno se borim s njegovim zahtjevima, vlastitim umorom i osjećajem krivnje, dok pokušavam balansirati između brige za bebu i očevih očekivanja. Pitanje gdje završava moja odgovornost prema obitelji, a gdje počinje moje pravo na mir i samostalnost, ne da mi mira.
Moje ime je Ljiljana i ove godine sam odlučila organizirati veliko obiteljsko okupljanje za kćerkin 35. rođendan. No, moj odnos s unukom Ivanom, koji ima poremećaj iz spektra autizma, izazvao je duboke podjele u obitelji i natjerao me da preispitam vlastite granice, predrasude i ljubav. Ovo je priča o tome kako jedna odluka može uzdrmati temelje obitelji i natjerati svakog člana da se suoči sa svojim slabostima.
Moja kćerka Ela me optužuje što joj ne mogu pomoći novčano kao njeni svekari. Kroz bolne razgovore i sjećanja, preispitujem svoju vrijednost kao majka i žalim zbog onoga što joj nisam mogla dati. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: što znači biti dobra majka u svijetu gdje se sve mjeri novcem?
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala reći svom očuhu Ivanu da više ne može ostati sam u staroj kući na kraju sela. Kao samohrana majka male Lejle, rastrgana sam između brige za dijete i odgovornosti prema čovjeku koji me odgojio. Ova priča je o boli, otporu, ali i o pronalasku novog smisla zajedništva.
Kad sam iz znatiželje otvorila stari laptop svoje kćeri, nisam ni slutila da ću pronaći folder koji će mi promijeniti pogled na naš odnos. Suočila sam se s istinama koje nisam željela znati i morala odlučiti hoću li ih prešutjeti ili otvoriti razgovor. Ova priča je o povjerenju, boli i ljubavi između majke i kćeri u suvremenoj Hrvatskoj.
Moje ime je Ljiljana i gledam kako moja unuka, mala Hana, svakog dana sjedi za klavirom s tugom u očima. Moja kćerka, Sanja, odbija vidjeti da Hana ne voli klavir, da joj je to teret, a ne radost. Između ljubavi prema obitelji i istine koju samo ja vidim, borim se s osjećajem nemoći i pitanjem: gdje prestaje roditeljska ambicija, a počinje djetetova sreća?
Pristala sam biti baka na puno radno vrijeme, vjerujući da pomažem svojoj djeci, ali ubrzo sam shvatila da sam izgubila sebe. Moja svakodnevica postala je rutina žrtvovanja, a zahvalnost je nestala iz naših odnosa. Sada se pitam gdje je granica između ljubavi i iskorištavanja.
Zovem se Ljiljana i majka sam troje djece. Ova priča je o tome kako sam, nakon što su svi odrasli i otišli svojim putem, ostala sama u kući punoj uspomena, boreći se s osjećajem da više nisam potrebna onima koje najviše volim. Kroz sjećanja, pisma i rijetke telefonske pozive, pokušavam pronaći smisao u tišini koja je zamijenila nekadašnji smijeh.
