Zovem se Ljiljana i imam šezdeset godina. Moj sin Ivan uvijek staje na stranu svoje žene, Amre, a ja se osjećam kao da sam izgubila vlastitu obitelj. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto više nisam važna u životu svog sina.
Ovo je priča o meni, Ankici, ženi koja je cijeli život podredila obitelji, a sada, u vlastitoj kući, osjeća se kao stranac. Nakon što se moj sin Ivan oženio s Marinom, naš odnos se promijenio – napetost raste, a ja šutim i trpim. Kroz svakodnevne sukobe i tišinu, pitam se gdje sam pogriješila i ima li za nas još nade.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom moje kćeri, moleći me da pričuvam unuka na nekoliko dana. Nisam ni slutila da će ti dani prerasti u tjedne, a moj miran život u mirovini postati vrtlog brige, nesporazuma i neizvjesnosti. Sada, nakon svega, pitam se gdje je granica između pomoći i žrtvovanja vlastitog života.
Odrasla sam u Sarajevu, odgajala petero djece, vjerujući da će ljubav biti dovoljna da nas sve drži zajedno. S godinama su se moji sinovi udaljili, a kćeri postale moj oslonac, ostavljajući me s pitanjem gdje sam pogriješila. Sada, u tišini svog stana, preispitujem prošlost i tražim odgovore u neizgovorenim riječima.
Zovem se Marija i sa šezdeset i pet godina postala sam baka na puno radno vrijeme. Moj život se pretvorio u beskrajnu rutinu brige o unucima, dok su moji snovi i želje ostali duboko zakopani. Ovo je priča o tome kako sam izgubila sebe, ali i o hrabrosti da napokon kažem ‘dosta’.
Moj sin Marko bio je centar mog svijeta, ali nakon što se preselio u Njemačku sa suprugom, naš odnos se potpuno promijenio. Osjećam se usamljeno, preispitujem svoje odluke i pitam se jesam li negdje pogriješila kao majka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale sve naše zajedničke godine i ljubav.
Moje ime je Vesna i još uvijek ne mogu zaboraviti trenutak kada me moj sin Ivan zamolio da ne prespavam kod njega, već u hotelu. Ova priča je o boli, nesigurnosti i pokušaju da shvatim gdje sam pogriješila kao majka. Dok tražim odgovore, pitam se jesu li se vremena toliko promijenila ili sam ja ostala zarobljena u prošlosti.
Ostala sam sama nakon smrti muža, a moja djeca, Ivana i Dario, ne žele da živim s njima. Kroz bolne razgovore, tišinu i vlastite sumnje, pokušavam pronaći smisao i dostojanstvo u godinama kada mi je najpotrebnije. Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razumijevanje među generacijama.
Moje ime je Ljubica i danas sam slučajno čula razgovor koji mi je slomio srce. Moja kćerka i unuka raspravljale su o tome treba li me smjestiti u dom za starije, iako sam tek započela novi život u svom stanu u Zagrebu. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesporazumima i snazi ljubavi koja nas veže, čak i kad nas boli.
Moj otac, Dragan, odlučio je otići u prijevremenu mirovinu i doselio se kod mene, očekujući da ga uzdržavam, iako sam sama na porodiljnom. Svakodnevno se borim s njegovim zahtjevima, vlastitim umorom i osjećajem krivnje, dok pokušavam balansirati između brige za bebu i očevih očekivanja. Pitanje gdje završava moja odgovornost prema obitelji, a gdje počinje moje pravo na mir i samostalnost, ne da mi mira.
Moje ime je Ljiljana i ove godine sam odlučila organizirati veliko obiteljsko okupljanje za kćerkin 35. rođendan. No, moj odnos s unukom Ivanom, koji ima poremećaj iz spektra autizma, izazvao je duboke podjele u obitelji i natjerao me da preispitam vlastite granice, predrasude i ljubav. Ovo je priča o tome kako jedna odluka može uzdrmati temelje obitelji i natjerati svakog člana da se suoči sa svojim slabostima.
Moja kćerka Ela me optužuje što joj ne mogu pomoći novčano kao njeni svekari. Kroz bolne razgovore i sjećanja, preispitujem svoju vrijednost kao majka i žalim zbog onoga što joj nisam mogla dati. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: što znači biti dobra majka u svijetu gdje se sve mjeri novcem?
