Ležim budna u pola noći, slušajući tišinu stana dok Zoran diše ravnomjerno pored mene, a u meni tutnji oluja krivnje i straha. Čitav život borila sam se biti ona koja brine, preuzima i podnosi, ali sada, dok osjećam njegovu udaljenost, pitam se jesam li previše dala – ili sam negdje ipak postala nepotrebna. Zatečena između snažne želje za bliskošću i rastuće bojazni da sam ga gušila, ostajem sama sa svojim borbama, ne znajući je li istina da previše ljubavi može postati otrov.