Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu sa suprugom i malom kćeri. Posljednjih mjeseci suočavam se s pritiskom rodbine koja stalno traži naše stvari, od dječje odjeće do kućanskih aparata, a ja ne znam kako im reći ‘ne’ bez da izazovem svađu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubaznosti i vlastitih granica.
Zovem se Darijo i cijeli život sam bio taj koji spašava obitelj od financijskih problema. Uvijek sam mislio da je moja dužnost pomoći, ali s godinama sam shvatio da me to polako uništava. Ovo je priča o tome kako sam naučio reći ‘ne’ i pronaći sebe između ljubavi prema obitelji i vlastite slobode.
Probudila sam se u tri ujutro, uplakana i iscrpljena, dok je mala Ema neutješno plakala. U očaju sam nazvala mamu, moleći je za pomoć, ne sluteći da će to pokrenuti lavinu događaja koja će promijeniti našu obitelj zauvijek. Sada, dok moji roditelji žele preseliti kod nas na godinu dana, osjećam se rastrgano između zahvalnosti, krivnje i vlastitih granica.
Moj sin Ivan se nakon razvoda vratio živjeti kod mene. Kuća je postala kaos, a ja se osjećam izgubljeno između želje da mu pomognem i potrebe da zaštitim svoj mir. Ovo je priča o granicama, majčinskoj ljubavi i hrabrosti da kažem ‘dosta’.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, pokušavajući pomoći svojoj sestri, izgubila kontrolu nad vlastitim životom i obitelji. Sve je počelo jednim praznim frižiderom i riječima mog muža, ali završilo je mnogo dublje – pitanjem gdje su granice između pomoći i samouništenja. Ova priča je o ljubavi, žrtvi i granicama koje često ne znamo postaviti.
Godinama sam živjela pod istim krovom sa svekrvom, osjećajući se kao gost u vlastitom životu. Nakon što smo muž Emir i ja napokon skupili hrabrost i preselili se, naš brak i svakodnevica su se iz temelja promijenili. Ovo je priča o borbi za vlastiti mir, granicama i ljubavi koja je preživjela sve.
Pozvana sam na večeru kod brata, očekujući toplu obiteljsku atmosferu, ali sve se pretvorilo u noćnu moru kad je njegov prijatelj, nepoznat i neugodan čovjek, sjeo za naš stol. Njegovo ponašanje probudilo je stare rane i otvorilo pitanja o granicama, poštovanju i obiteljskim odnosima. Ta večer me natjerala da preispitam sve što sam mislila da znam o svojoj obitelji i sebi.
Moja kćerka Eliana i njen muž su se uselili kod mene nakon vjenčanja. U početku sam bila sretna, ali s vremenom je njihovo prisustvo postalo teret. Sada se pitam gdje završava roditeljska ljubav, a gdje počinje potreba za vlastitim mirom.
Moj muž je hladno rekao: ‘Ona je domaćica, a ti si gost.’ Od tog trenutka, moj život u njegovoj roditeljskoj kući postao je borba za dostojanstvo i mjesto pod suncem. Ovo je priča o tome kako sam se osjećala izgubljeno, ali i kako sam pronašla snagu da se izborim za sebe.
Moje ime je Ivana i još uvijek osjećam težinu onog dana kad sam morala reći svojoj djeci da baka neće doći. U toj tišini između njihovih razočaranih pogleda i mog osjećaja nemoći, počela sam preispitivati sve što sam mislila da znam o obitelji, očekivanjima i granicama. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje odgovornost, a počinje pravo na vlastiti život.
