Od trenutka kad sam uselila u svoj prvi stan u Sarajevu, život mi se okrenuo naglavačke zbog susjede Mirele, žene koja je uvijek tražila više. Kroz svakodnevne sukobe, neugodnosti i obiteljske nesuglasice, naučila sam koliko je teško postaviti granice kad te netko neprestano gura preko njih. Ova priča je moj pokušaj da pronađem mir u vlastitom domu, ali i u sebi.
Na dan mog vjenčanja, svekrva Vesna pojavila se u bijeloj haljini, odlučna da mi ukrade pažnju. Suočila sam se s njenim manipulacijama, suprugovom šutnjom i vlastitom nemoći, ali sam na kraju pronašla način da preokrenem situaciju u svoju korist. Ova priča je o granicama, humoru i borbi za poštovanje u obitelji.
Zovem se Ivana i nikada nisam mislila da ću jednog dana stajati nasred svog dnevnog boravka, drhteći od bijesa i tuge, vičući na svog brata Dinu da napusti moj stan. Ovo je priča o tome kako porodica može postati stranci, kako ljubav i povjerenje pucaju pod teretom neizgovorenih očekivanja, i koliko je teško postaviti granice kad te svi gledaju kao izdajicu. Moje iskustvo je vapaj u tišini bosanskohercegovačkih i hrvatskih domova, gdje se granice često brišu u ime “porodice”.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će običan četvrtak promijeniti moj pogled na obitelj i granice. Tog dana, kad je moja svekrva Marija ušla bez kucanja, počela je borba za privatnost, ali i za razumijevanje. Između suza, ljutnje i tišine, naučila sam koliko je važno reći ‘ne’, ali i slušati tuđu priču.
Od prvog dana braka s Markom, osjećala sam da nisam samo udata za njega, već i za njegovu majku, Anicu. Život pod istim krovom s njom bio je svakodnevna borba za našu privatnost i samostalnost. Ovo je priča o tome kako smo, kroz suze, svađe i hrabrost, Marko i ja naučili postaviti granice i izgraditi vlastiti život.
Zovem se Zorica i imam pedeset četiri godine. Moja najbolja prijateljica, Snježana, već godinama vodi tihu borbu s time što joj pastorakova supruga s djecom svaki vikend narušava mir u vlastitom domu. Ova priča je moj pogled na njen bol, porodične konflikte i pitanje: gdje su granice između pomoći i samouništenja?
Moje ime je Lejla i cijeli život sam živjela u sjeni očeve grubosti. Kada mu je zatrebao bubreg, suočila sam se s najtežom odlukom u životu: pomoći mu ili zaštititi sebe. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje gdje završava dužnost djeteta, a počinje pravo na vlastiti mir.
Moja svakodnevica se raspala onog dana kad je moj sin, pred cijelom porodicom, nazvao moju svekrvu „mama“. Godinama sam šutjela i trpjela sitne uvrede, ali taj trenutak je bio kap koja je prelila čašu. Ova priča je o borbi za vlastiti glas i mjesto u vlastitoj porodici.
Ove noći izbacila sam sina i snahu iz kuće. Iako sam majka, shvatila sam da moram postaviti granice i sačuvati sebe. Ovo je moja priča o boli, ljubavi i cijeni žrtve.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu sa suprugom i malom kćeri. Posljednjih mjeseci suočavam se s pritiskom rodbine koja stalno traži naše stvari, od dječje odjeće do kućanskih aparata, a ja ne znam kako im reći ‘ne’ bez da izazovem svađu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubaznosti i vlastitih granica.
Zovem se Darijo i cijeli život sam bio taj koji spašava obitelj od financijskih problema. Uvijek sam mislio da je moja dužnost pomoći, ali s godinama sam shvatio da me to polako uništava. Ovo je priča o tome kako sam naučio reći ‘ne’ i pronaći sebe između ljubavi prema obitelji i vlastite slobode.
Probudila sam se u tri ujutro, uplakana i iscrpljena, dok je mala Ema neutješno plakala. U očaju sam nazvala mamu, moleći je za pomoć, ne sluteći da će to pokrenuti lavinu događaja koja će promijeniti našu obitelj zauvijek. Sada, dok moji roditelji žele preseliti kod nas na godinu dana, osjećam se rastrgano između zahvalnosti, krivnje i vlastitih granica.
