Radila sam godinama u Njemačkoj, sanjajući o povratku na selo i zajedničkom životu sa sinom. No, kad sam se vratila s ušteđevinom i izgradila veliku kuću, suočila sam se s hladnoćom i nerazumijevanjem vlastite obitelji. Sada se pitam – je li dom mjesto ili ljudi koji ga čine?
Vraćam se nakon dvadeset godina rada u Njemačkoj, s nadom da ću napokon biti dio života svoje djece. Sve što sam zaradio, uložio sam u njihovu budućnost, ali sada, kad mi je najteže, osjećam se kao stranac u vlastitoj obitelji. Pokušavam shvatiti gdje sam pogriješio i zašto su mi svi okrenuli leđa.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, nakon godina rada u Njemačkoj, napokon kupila kuću u Sarajevu. Iako sam ponosna na svoju kćerku i njezinog vrijednog muža, brinem se zbog njegovih roditelja koji svojim ponašanjem prijete miru naše obitelji. Svakodnevno se borim s pitanjem hoće li njihova negativnost utjecati na moje unuke.
Moj sin Marko bio je centar mog svijeta, ali nakon što se preselio u Njemačku sa suprugom, naš odnos se potpuno promijenio. Osjećam se usamljeno, preispitujem svoje odluke i pitam se jesam li negdje pogriješila kao majka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale sve naše zajedničke godine i ljubav.
