Sve je počelo jedne olujne noći kad sam čula roditelje kako se svađaju zbog mene. Osjećala sam se kao da sam teret, iako sam samo željela biti voljena i prihvaćena. Kroz godine sam se borila s osjećajem krivnje, pokušavajući pronaći svoje mjesto u obitelji koja je pucala po šavovima.
Ovo je priča o meni, Ivanu, i najtežoj odluci koju sam morao donijeti – smještaju vlastite majke u dom za starije. Suočen s obiteljskim nesuglasicama, svakodnevnim brigama i vlastitim osjećajem krivnje, pokušavam pronaći mir i odgovor na pitanje jesam li izdao osobu koja mi je sve dala. Kroz bolne razgovore s bratom, susjedima i samom majkom, preispitujem što znači biti dobar sin u današnjem svijetu.
Oduvijek sam bio u sjeni svog starijeg brata, žrtvujući vlastite snove zbog obiteljskih očekivanja. Otac mi je zabranio da imam djecu dok su moji nećaci mali, bojeći se da će se obitelj raspasti. Ovo je priča o boli, krivnji i očajničkoj potrazi za vlastitim identitetom.
Zovem se Ivana i već godinu dana živim s mamom pod istim krovom. Njezina prisutnost polako uništava odnos između mene, mog supruga i naše djece. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje i pitanjem jesam li loša kći jer žudim za vlastitim mirom.
Zovem se Zuzana, imam šezdeset godina, udovica sam i već tri godine bez posla. Moja kćerka Martina me nije pozvala na svoj rođendan, a ja se pitam gdje sam pogriješila i zašto smo se toliko udaljile. Ovo je priča o gubitku, krivnji i neugasloj želji za pomirenjem.
Neočekivano sam se vratio kući i otkrio istinu koja mi je slomila srce. U ruševinama starog života morao sam pronaći snagu da nastavim dalje, suočen s obiteljskim sukobima, krivnjom i vlastitim slabostima. Ovo je priča o mojoj boli, mojim izborima i nadi koju sam pronašao među krhotinama.
Moje ime je Ivana i nakon dvadeset godina braka s Davorom, odlučila sam otići. Suočila sam se s osudom vlastite djece, osjećajem krivnje i neizvjesnosti, ali pokušavam pronaći snagu za novi početak. Pitam se jesam li pogriješila ili sam napokon izabrala sebe.
Ja sam Amira, majka iz Sarajeva, koja je godinama pokušavala pomoći svom odraslom sinu, Adnanu, dok je ostatak porodice sve više gubio strpljenje. Moja priča je o ljubavi, krivnji i traženju granica u malom stanu gdje svaki dinar ima težinu, a porodične veze znaju biti i blagoslov i prokletstvo. Pitanje je: dokle ide odgovornost majke, a gdje počinje pravo na vlastiti mir?
Ja sam Snježana iz Zagreba. Moja kćerka Lana mi zamjera što joj ne mogu pomoći kao njezina svekrva, a ja se svakodnevno borim s osjećajem krivnje i tugom. U ovoj priči otkrivam naše sukobe, vlastite slabosti i potragu za oprostom – pitajući se na kraju je li ljubav dovoljna da zacijeli stare rane.
Od trenutka kad me moj sin Ivan ponovno zamolio za novac, srce mi se slomilo. Kroz ovu priču proživljavam svoje sumnje, krivnju i borbu između majčinske ljubavi i potrebe da ga pustim da odraste. Ovo je moj put kroz obiteljske konflikte, neizvjesnost i vječnu nadu da će se moj sin jednom promijeniti.
Moje ime je Alisa i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da baka nije jela tri dana. Ta rečenica me proganja, jer sam pristala čuvati baku dok je brat otišao na more, iako sam znala da nemam vremena ni za sebe. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo kao obitelj pogriješili i zašto su stariji često prepušteni sami sebi.
Gledala sam kako moj brat Ivan cijeli život žrtvuje sebe za svoju djecu, a kad mu je zdravlje počelo propadati, ostao je sam. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu krivnju, obiteljske sukobe i tražim odgovor gdje smo pogriješili. Je li ljubav i žrtva danas uopće više nešto što vrijedi?
