U naletu bijesa zaključao sam svoju suprugu Lejlu u ostavu jer je proturječila mojoj majci. Sljedećeg jutra pronašao sam praznu prostoriju i shvatio da sam možda zauvijek izgubio ono što mi je najviše značilo. Ovo je moja priča o krivnji, kajanju i suočavanju s vlastitim pogreškama.
Moje ime je Dario i tek sam nedavno saznao da moja majka, Jasna, već mjesecima skriva ozbiljnu bolest od mene. Osjećam se izgubljeno između bijesa, tuge i krivnje, dok pokušavam pronaći način kako joj pomoći, a da pritom ne izgubim sebe. Ova priča je moj vapaj za savjetom i razumijevanjem.
Oduvijek sam živjela pod majčinom sjenom, pod njezinom kontrolom i brigom koja je često prelazila granice. Sada, kad imam svoju obitelj, moram odlučiti hoću li joj dati ključ od našeg stana ili ću napokon zaštititi svoj prostor i slobodu. Ovo je priča o boli, ljubavi, krivnji i hrabrosti da postavim granice.
Jednog dana, umorni od stalne brige za unuke, supruga i ja odlučili smo ne otvoriti vrata našoj kćeri i njezinoj djeci. Dok smo skriveni u mraku slušali njihove glasove, osjećala sam krivnju, ali i olakšanje. Ovo je moja priča o tome kako se ljubav prema obitelji može pretvoriti u iscrpljenost i zašto sam se prvi put usudio misliti na sebe.
Sjedim sama u stanu u Sarajevu, razmišljajući o svakoj riječi koju sam izgovorila svojoj kćerki Lejli prije nego što je otišla. Dvije godine prošle su bez njenog glasa, a svaki dan osjećam krivnju i tugu što sam možda bila previše stroga ili neshvaćena. Ovo je moja priča o majčinskoj boli, nadi i pitanjima koja me proganjaju.
Gledam kako se moja porodica raspada zbog toga što moja kćerka Jasmina favorizira svoju stariju kćerku, dok je mlađi sin zanemaren. Kao baka, osjećam bol i krivicu, pitajući se jesam li mogla nešto učiniti da spriječim ovu nepravdu. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i pitanjima koja mi ne daju mira.
Gledala sam kako moj brat Ivan cijeli život žrtvuje sebe za svoju djecu, a kad mu je zdravlje počelo propadati, ostao je sam. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu krivnju, obiteljske sukobe i tražim odgovor gdje smo pogriješili. Je li ljubav i žrtva danas uopće više nešto što vrijedi?
Moje ime je Iva. Prije pet godina, kao studentica u Zagrebu, neočekivano sam postala majka malog Leona. Prepustila sam ga roditeljima, vjerujući da ću kasnije imati vremena za njega, ali sudbina je imala druge planove. Tek nakon tragične nesreće, shvatila sam koliko sam ga zapravo voljela i što znači biti majka.
Moje ime je Goran i mislio sam da sam spreman za očinstvo, ali dolazak mog sina Filipa promijenio je sve što sam znao o sebi i životu. Suočio sam se s vlastitim strahovima, obiteljskim pritiscima i neizrečenim očekivanjima, dok je moja veza s Ivanom, majkom mog djeteta, prolazila kroz najveću krizu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješio i što znači biti otac u današnjoj Hrvatskoj.
