Sjedim sama u stanu u Sarajevu, razmišljajući o svakoj riječi koju sam izgovorila svojoj kćerki Lejli prije nego što je otišla. Dvije godine prošle su bez njenog glasa, a svaki dan osjećam krivnju i tugu što sam možda bila previše stroga ili neshvaćena. Ovo je moja priča o majčinskoj boli, nadi i pitanjima koja me proganjaju.
Gledam kako se moja porodica raspada zbog toga što moja kćerka Jasmina favorizira svoju stariju kćerku, dok je mlađi sin zanemaren. Kao baka, osjećam bol i krivicu, pitajući se jesam li mogla nešto učiniti da spriječim ovu nepravdu. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i pitanjima koja mi ne daju mira.
Gledala sam kako moj brat Ivan cijeli život žrtvuje sebe za svoju djecu, a kad mu je zdravlje počelo propadati, ostao je sam. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu krivnju, obiteljske sukobe i tražim odgovor gdje smo pogriješili. Je li ljubav i žrtva danas uopće više nešto što vrijedi?
Moje ime je Iva. Prije pet godina, kao studentica u Zagrebu, neočekivano sam postala majka malog Leona. Prepustila sam ga roditeljima, vjerujući da ću kasnije imati vremena za njega, ali sudbina je imala druge planove. Tek nakon tragične nesreće, shvatila sam koliko sam ga zapravo voljela i što znači biti majka.
Moje ime je Goran i mislio sam da sam spreman za očinstvo, ali dolazak mog sina Filipa promijenio je sve što sam znao o sebi i životu. Suočio sam se s vlastitim strahovima, obiteljskim pritiscima i neizrečenim očekivanjima, dok je moja veza s Ivanom, majkom mog djeteta, prolazila kroz najveću krizu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješio i što znači biti otac u današnjoj Hrvatskoj.
