Sjedile smo na kauču, moja kćerka Lana i ja, i plakale. U samo dva dana, nju je ostavio dečko, a mene muž nakon dvadeset godina braka – oboje preko poruka. U toj tišini, između suza i šutnje, počele smo otkrivati koliko smo zapravo slične i koliko boli može stati u jedno malo zagrebačko predvečerje.
Sve je počelo jedne sparne sarajevske večeri kad mi je mama ponudila da se preselimo kod nje. Moj muž, Dario, nije mogao podnijeti pomisao da živimo pod tuđim krovom, čak ni ako je taj krov bio od moje majke. Između naše želje za samostalnošću i mamine potrebe da nas zaštiti, porodica se našla na rubu pucanja.
Moja majka, Jasna, uvijek je bila stub naše porodice, ali i moj najveći kritičar. Kada sam upoznala Dinu, sve se promijenilo – naš odnos, moj pogled na svijet, pa čak i moj osjećaj slobode. Ovo je priča o tome kako sam birala između ljubavi prema majci i ljubavi prema sebi.
Moja kćerka Lana, otkako se udala i preselila na selo, bila mi je sve dalje. Kada je prestala odgovarati na pozive, odlučila sam otići do nje. Ono što sam zatekla, promijenilo je naš odnos zauvijek i natjeralo me da preispitam sve što sam mislila da znam o majčinstvu.
Moja kćerka Ivana me nagovarala da se preselim kod nje i njene obitelji, uvjeravajući me da će mi biti ljepše i lakše. Pristala sam, nadajući se toplini doma i bliskosti s unukom, ali ubrzo sam shvatila da sam samo gost u njihovim životima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Moja kćerka Monika mi je rekla da ne želi da budem na njenom vjenčanju. Mislila sam da se stidi mene, ali istina je bila mnogo bolnija. Ova priča je o majčinskoj boli, obiteljskim tajnama i pitanjima oprosta.
Moja kćerka Eliana i njen muž su se uselili kod mene nakon vjenčanja. U početku sam bila sretna, ali s vremenom je njihovo prisustvo postalo teret. Sada se pitam gdje završava roditeljska ljubav, a gdje počinje potreba za vlastitim mirom.
