Jedne kišne večeri pronašla sam mamin testament na njenom noćnom ormariću. Od tog trenutka, moj svijet se srušio jer sam shvatila da me izostavila iz svoje oporuke, dok je sestri ostavila sve. Iako sada razumijem njene razloge, još uvijek ne mogu pronaći snage da joj oprostim.
Moje ime je Ivana i trudna sam s Damirom, ali on odbija brak, a njegova majka ga podržava. Njegov otac pokušava stati na moju stranu, ali osjećam se izgubljeno između njihove obiteljske drame i vlastitih osjećaja. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, ljubav i budućnost mog djeteta.
Nedjeljno jutro, dok pečem omiljene sirnice za sina, odlučujem ga iznenaditi. Kad dolazim pred njegova vrata, dočekuje me samo tišina – vrata se ne otvaraju, a ja ostajem sama sa svojim strahovima i pitanjima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubili i što znači biti majka u svijetu gdje ljubav često ostaje neuzvraćena.
Moja svakodnevica je postala borba između vlastitih obaveza i majčinih neprestanih prigovora otkako je otišla u mirovinu. Osjećam se rastrgano između želje da joj pomognem i potrebe da sačuvam vlastiti mir. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu i odgovor na pitanje: gdje sam ja u svemu tome?
Ova priča prati mene, Vesnu, majku dvoje odrasle djece, koja se nakon razvoda i godina žrtvovanja za obitelj našla pred zidom – bez doma, sigurnosti i podrške. Kroz emotivne sukobe s djecom i vlastite unutarnje borbe, suočavam se s pitanjem: tko pomaže roditelju kad više nije potreban? Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razgovor o usamljenosti i nepravdi koju mnogi roditelji osjećaju u Hrvatskoj i Bosni.
Pišem ovo pismo jer više ne znam kome da se obratim. Majka mi je prepustila nasljedstvo svojoj sestri, a ja sam ostala bez doma i sigurnosti, boreći se s osjećajem izdaje i odgovornosti prema vlastitoj obitelji. Trebam savjet kako dalje, jer svaki dan osjećam da gubim tlo pod nogama.
Na dan kad sam mamu morao odvesti u dom, osjećao sam se kao izdajnik. Među njezinim stvarima pronašao sam pisma koja su promijenila sve što sam mislio o našem odnosu. Suočen s prošlošću i neizvjesnom budućnošću, shvatio sam koliko je teško biti roditelj vlastitom roditelju.
Moje ime je Ivana i nalazim se na rubu snage, rastrgana između posla i brige za sina, dok mi majka, jedina kojoj sam vjerovala, okreće leđa. U ovoj priči dijelim svoju borbu, unutarnje dileme i trenutke kad sam pomislila da više ne mogu dalje. Tražim savjet, utjehu i razumijevanje od onih koji su prošli kroz slične oluje.
Sve je počelo jednim običnim danom, kad sam čula riječi koje su mi slomile srce. Moj sin Petar, moj ponos i radost, izgovorio je nešto što nikad neću zaboraviti. Od tog trenutka, naš dom više nije bio isti, a ja sam se morala suočiti s istinom o sebi, svojoj obitelji i ljubavi koju sam godinama gradila.
Moje ime je Sanja i majka sam dječaka koji je uvijek bio malo drugačiji. Kroz suze i borbu s vlastitim strahovima, gledala sam kako moj sin Filip prolazi kroz pakao srednje škole zbog siromaštva i odjeće koju smo jedva mogli priuštiti. Ali jedan neočekivani trenutak, kutija u rukama njegovih zlostavljača, promijenila je sve.
Moja svakodnevica pretvorila se u borbu između vlastitih obaveza i majčinih neprestanih prigovora otkako je otišla u mirovinu. Osjećam se rastrgano između želje da joj pomognem i potrebe da sačuvam vlastiti mir. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći ravnotežu, ali i o pitanjima koja su ostala otvorena.
Od trenutka kad sam čula mamin glas na telefonu, znala sam da će dan biti težak. Moja majka i svekrva, obje usamljene i tvrdoglave, neprestano su tražile moju pažnju, a ja sam se osjećala kao da se gušim između njihovih zahtjeva. U ovoj priči dijelim kako je to biti žena rastrgana između dvije obitelji, pokušavajući pronaći sebe dok svi drugi vuku na svoju stranu.
